sri, 02. rujna 2026. 11:05
Vrhbosanski nadbiskup u miru Vinko kard. Puljić vodio je od 23. do 29. kolovoza duhovne vježbe sestrama dominikankama članicama Kongregacije Svetih Anđela čuvara u istoimenom samostanu na Korčuli.
Tema koja je na poseban način prožimala njegove nagovore bila je Budi ono što jesi. Duhovne vježbe bile su isprepletene molitvom, susretima, šutnjom, uranjanjem u Božju prisutnost i brojnim poticajima za osobno promišljanje i preispitivanje vlastitoga života. Kardinal je sestrama ponudio i mogućnost da mu postave anonimna pitanja na koja je tijekom susreta odgovarao otvarajući tako prostor za iskren razgovor o različitim životnim i duhovnim pitanjima. Posebno je vrijeme izdvojio i za novicijat te je održao susret s novakinjama i njihovom učiteljicom prilagođen njihovu životnom putu i pozivu, javlja kta.
Jedna od prvih tema o kojima je govorio bilo je dostojanstvo, osobito dostojanstvo žene. Istaknuo je da s dostojanstvom žene društvo pada ili raste. Podsjetio je da svetište nose u sebi te je potrebno obnoviti suradnju s Duhom Svetim. Duhovnost, njihov stav i njihovo životno ponašanje trebaju rasti iz onoga što jesu.
Govoreći o zrelosti i svetosti, naglasio je da Bog želi da dovrše svoje povezivanje s Njime. S Bogom mogu surađivati samo u sadašnjosti. Prošlost i budućnost pripadaju Božjoj providnosti i milosti, a njihov je zadatak živjeti ono što im je dano danas. Put sazrijevanja i posvećenja uključuje i prihvaćanje činjenice da su ponekad i sami sebi nepoznanica. Kada ih Božja volja iznenadi ili ih „zasmeta“, potrebno je imati hrabrosti reći poput Marije: „Evo službenice Gospodnje“.
Posebno je govorio o prihvaćanju križa kao dijela puta zrelosti. Ne mogu ići za Isusom bez križa. Zrelost znači prihvatiti ono što im život i Bog stavljaju na put, a ne stalno bježati od onoga što im je teško. U tom je kontekstu govorio i o različitim „dijagnozama“ duhovnog života, frustracijama, tuzi, oholosti, bijegu od sebe i samosažaljenju.
Važno mjesto u njegovim nagovorima zauzela je samoća. Istaknuo je da, ako čovjek ne zna što će sa svojom samoćom, teško može pridonijeti pravom zajedništvu. Zajedništvo se, rekao je, gradi i razgrađuje u malim stvarima, a oni često izgube osjećaj za njihovu važnost.
Govoreći o Božjoj volji, podsjetio je da ona često traži da umremo vlastitoj volji. Razložio je i stih Silvija Strahimira Kranjčevića: „Gorko je, gorko. Stajat uz odar vlastite volje“. Istaknuo je kako je veličina znati početi iz početka.
Vrhbosanski nadbiskup u miru je posebno naglašavao potrebu da traže Isusa jer bez Njega sve postaje isprazno. Velik dio nagovora bio je posvećen ljubavi, žrtvi i praštanju, dok je praštanje povezao i s njihovom slobodom. Među ostalim duhovne vježbe uključivale su i ispit savjesti prema Bogu i prema bližnjemu.
Na kraju vrhovna glavarica s. Jaka Vuco izrekla je kardinalu Puljiću zahvalu.
Inače, sestre dominikanke Kongregacije Svetih Anđela čuvara u Korčuli predstavljaju vrhovnu upravu (kuću maticu) Kongregacije Svetih Anđela čuvara, ženske katoličke redovničke zajednice koja je u ovom gradu službeno utemeljena 1905. godine. Njihov matični samostan na Korčuli djeluje kao duhovno i upravno središte, ali i kao kuća novicijata u kojoj mlade sestre započinju svoj redovnički život.
Sestre dominikanke Kongregacije Svetih Anđela čuvara su autohtona hrvatska redovnička zajednica. One su izvorno domaće sestre s hrvatskih prostora, a njihova je kongregacija službeno nastala i razvila se u Dalmaciji. Okupio ih je 1905. hrvatski dominikanac o. Anđeo Marija Miškov.
Ž.I., KT