Slavonski Brod

Mons. Giorgio Lingua predslavio misu u svetištu u Slavonskom Brodu


Apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj mons. Giorgia Lingua u svetištu Gospe Brze Pomoći u Slavonskom Brodu, kojeg je pohodio prvi put, u četvrtak, 8. listopada (osmog dana u mjesecu kada je redoviti hodočasnički dan Gospe Brze Pomoći) predslavio je središnje hodočasničko slavlje.

Euharistija koju je predvodio slavljena je pod geslom U tebi, Djevice, sva nam nada sja…
Uz nadbiskupa đakovačko-osječkog u miru mons. Marina Srakića, domaćeg župnika i čuvara svetišta preč. Ivana Lenića, koncelebriralo je još 10-ak brodskih i drugih svećenika.

Šest rana

Pozdravnu riječ nunciju uputio je mons. Srakić koji je i kratko predstavio marijansko svetište u koje već više od 60 godina svakog osmog dana u mjesecu hodočaste brojni vjernici. Naglasio je da je to jedno od najmlađih svetišta u Hrvatskoj te kao moderno svetište dokaz da Hrvati katolici u ovom djelu Slavonije posebno časte BDM očitujući tako svoj kršćanski identitet.

U prigodnoj homiliji nunciji Lingua je rekao kako se Gospa Brze Pomoći uklapa u razmišljanja pape Franje, koji govori o Crkvi kao o poljskoj bolnici, mjestu gdje hitni slučajevi imaju prednost. „Gospa od Brze Pomoći je upravo Gospa poljske bolnice. Stoga ovdje, pred njezinom slikom, u ovoj njezinoj kući, pokušajmo se zapitati: koje su to rane kojima je potrebna najhitnija pomoć u Crkvi današnjice? Zazvat ćemo Gospu od Brze Pomoći, koja ih dobro poznaje, da nam pomogne prepoznati ih, previti ih, ali ne da ih sakrijemo, već da ih izliječimo“, poručio je nuncij.

Aktualizirajući knjigu O pet rana Svete Crkve, koju je napisao talijanski redovnik, filozof Antonio Rosmini mons. Lingue zaključio je da je taj, sada blaženik, Crkvu zamišljao kao ranjeno Kristovo tijelo. Protumačio je da je prva rana podjela između svećenika i naroda, naglasivši kako je ona i danas prisutna toliko da je papa Franjo nekoliko puta opominjao svećenike i biskupe da moraju imati „miris ovaca“, odnosno da moraju biti blizu ljudima poput pastira koji stoji usred stada i upija njegov miris. Nadalje je pojasnio drugu ranu – nedostatak formacije svećenike, treću ranu – podjelu među biskupima, ali i između biskupa i Svetoga Oca, četvrtu ranu – problem biskupskih imenovanja, te petu ranu – bogatstvo Crkve.

Izdvojio je kako postoji još jedna rana, koju vjernici doživljavaju kao Isusovu trnovu krunu, koja objedinjuje sve rane koje dotiču Kristovo tijelo upravo na mjestu na kojem bi ono trebalo imati najveći sjaj, na glavi. „Ta trnova kruna jest nejedinstvo, raskol među kršćanima. Možda je ne uočavamo, jer je na glavi. Uvjeren sam da je ona najbolnija, ona zbog koje Tijelo Kristovo najviše pati. Upravo je jedinstvo njegovih učenika bilo Isusu najviše na srcu. On je dao svoj život da bi sve njegove ovčice bile „jedno stado, jedan pastir“ (Iv 10,16). U molitvi koju smatramo njegovom oporukom, On je vapio 'Da svi budu jedno (…), da svijet uzvjeruje'(Iv 17,21). Vrlo je ozbiljna stvar ne izvršiti oporuku neke osobe. Još je ozbiljnija zanemariti oporuku Onoga u koga vjerujemo i ispovijedamo Sinom Božjim. A tu smo mi kršćani zakazali. Možda smo se pomalo navikli na ovo stanje u kršćanstvu i gotovo ne uočavamo kako je to bolna rana u Isusovoj glavi. Kao kad netko trajno boluje od neke bolesti, ili malo po malo gubi vid ili sluh pa čak i zaboravi koliko mu je bilo dobro dok je bio potpuno zdrav. Vjerujem da je potrebno moliti Gospu od Brze Pomoći da oslobodi kršćanstvo od spomenute bolne trnove krune koja tako bolno ranjava Isusovu glavu, i onemogućava nas da budemo vjerodostojni svjedoci u svijetu“, rekao je uz ostalo nuncij.

Izliječiti Kristovo tijelo

U nastavku homilije upozorio je kako vjernici trebaju moliti Gospu od Brze Pomoći da im pomogne ostvariti i živjeti jedinstvo, slogu, mir i pomirenje ponajprije unutar Crkve, unutar domaće Crkve, u njihovim obiteljima, među rođacima i susjedima, moliti za jedinstvo sa sestrinskim Crkvama – s kojima imaju isto krštenje, ali su katkada daleki jedni od drugih, pogotovo stoga što nose u sebi mnoge rane iz nedavne prošlosti.

Pozvavši vjernike da ne gube nadu, da slušaju Mariju koja ih upućuje da čine ono što im Isus govori, da ljube jedni druge, na kraju je poručio: „Ako činimo ono što nam je Isus zapovjedio: 'ljubite jedni druge; kao što sam ja vas ljubio', tada se voda naše bijede može pretvoriti u vino naše snage. Zajedno ćemo izliječiti Kristovo tijelo koje mi još uvijek ranjavamo i svijet će moći uzvjerovati. Majko Božja od Brze Pomoći, moli za nas. Majko Nade, moli za nas!“ Zamolio je na kraju hodočasnike da mole za Svetoga Oca i za njega.

Prigodnu zahvalu ponajprije nunciju, a onda i drugim misnicima na kraju mise uputio je preč. Lenić, a djevojke u narodnim nošnjama predale su mons. Giorgiju darove. Ne skrivajući svoju radost, on je u znak poštovanja, darovani mu zlatovezom izvezen slavonski ručnik, stavio oko vrata.

Svečano misno slavlje pjevanjem je animirao zbor predvođen s. Cecilijom Kolarić uz pratnju orgulja koje je svirala Lucija Mahovne.  

Pri pohodu ove župe, apostolski nuncij u Hrvatskoj u tišini je molio i pred Gospinim likom.

Podsjećamo kako su preostala četiri hodočasnička slavlja, na kojima se također okupio lijep broj vjernika, preslavili su: domaći župni vikar Božidar Nađ, ovogodišnji mladomisnik i odgojitelj franjevačkih sjemeništaraca u Slavonskom Brodu fra Siniša Pucić, kanonik i profesor u miru iz Đakova mons. Luka Marjanović i bolnički kapelan u Slavonskom Brodu fra Venancije Mihaljević. Vjernici su na hodočasnički dan imali priliku i za ispovijed.

B.Lukačević/T.M.I., KT