Kombi vozilo sa sarkofagom zaustavilo se najprije kod samostana Sv. Klare kako bi sestre klarise pozdravile svoga omiljenog sveca, a potom je u procesiji oko 18 sati krenuo prema svetištu Gospe od Pojišana gdje se okupilo više tisuća svečevih štovatelja.

U procesiji su u pratnji sarkofaga bili talijanski kapucini među kojima i fra Flaviano Giovanni Gusella, rektor Svetišta sv. Leopolda Mandića u Padovi, članovi Croce Verdea koji cijelim hodočasničkim putem prate relikviju, zatim nadbiskup Marin Barišić, provincijal Hrvatske kapucinske provincije fra Jure Šarčević, provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Joško Kodžoman, generalni vikar mons. Miroslav Vidović, župnik fra Miljenko Vrabec te još 30-ak svećenika. Misnom slavlju nazočili su i splitski gradonačelnik Andro Krstulović Opara, splitsko-dalmatinski župan Blaženko Boban, te brojni redovnici, redovnice, bogoslovi i sjemeništarci.

Uz zvon zvona Gospe od Pojišana, pjesmu zbora i vjernika okupljeni su pozdravljali svečevo tijelo dok je prolazilo Zvonimirovom ulicom.

„Danas je povijesni i radosni događaj koji nadilazi sva naša razmišljanja i naše riječi. Radostan za sve nas, za naš grad Split i Splitsko-makarsku nadbiskupiju. Sv. Leopold Bogdan Mandić je s nama. Prisutan ne samo po svome tijelu, nego je još prisutniji svojim duhom“, kazao je splitsko-makarski nadbiskup.

On je u svojoj homiliji najprije podsjetio na korijene Sv. Leopolda koji potječu iz Bosne. „Malena rasta, ali velika i bogata duha, male sjene, a velikog svjetla, koje je otvaralo i stvaralo prostor za druge. Njegovo se štovanje poslije smrti proširilo svugdje, posebno u Hrvatskoj. Osobito je promicatelj njegovog štovanja bio Bl. Alojzije Stepinac. Ovog prijatelja Boga i ljudi, papa Pavao VI. proglasio je blaženim 1976., nazvavši ga 'pretečom duhovnog ekumenizma Istoka i Zapada.' A papa Ivan Pavao II. 1983. proglasio ga je svetcem cijele Katoličke Crkve, nazvavši ga 'uzorom ispovjednika i herojskim službenikom sakramenta pomirenja i pokore', primijetivši da nikada nije vidio toliko svijeta na Trgu Sv. Petra za kanonizaciju nekog svetca“, istaknuo je nadbiskup Barišić u svojoj propovijedi.

„Leopold je bio prijatelj ranjene i patničke, periferne i grešne ljudskosti, ali istovremeno i ogledalo Božjeg ljubavi. U svojoj malenoj ispovjedaonici toliko se suobličio Isusu Kristu, da su ga njegovi pokornici, baš kao i Krista njegovi suvremenici, skoro optuživali zbog velikodušnosti. Radost pomirenja u Leopoldovoj ispovjedaonici nije ostala skrivena u malom prostoru sobe, niti samo u srcu osobe, već je zahvaćala obiteljske, bračne i društvene odnose. Do neba je dopirala, jer Nebo se raduje obraćenju samo i jednog grešnika“, ustvrdio je mons. Marin.

Na kraju propovijedi nadbiskup je još jednom pozvao na sakrament pomirenja sve one koji su se „udaljili od Boga, od svoje Crkve, već godinama od sakramenta pomirenja, od svoje obitelji, od svog bračnog druga, od svoje djece – od sebe samih! Sveti Leopold večeras i nas susreće i poziva na obraćenje i novost život. A Otac Nebeski je strpljiv. Čeka nas! Zna da ćemo doći i potražiti ga.“

Po završetku misnoga slavlja nazočnima se obratio i fra Flaviano, rektor Svetišta Sv. Leopolda Mandića u Padovi. Budući da je već 15 godina rektor svetišta svjedokom je vjere i ljubavi brojnih hrvatskih hodočasnika prema Sv. Leopolodu. On je tako podsjetio na Mandićevu čežnju za povratkom u njegovu Hrvatsku i na njegov dalmatinski karakter. Zahvalio je svima na tolikoj ljubavi koju mu iskazuju.

Također, riječ zahvale uputio je i hrvatski kapucinski provincijal Šarčević.

KT/ smn.hr