Obilježavanje 75. obljetnice od zločina na Daksi


U povodu 75. obljetnice od zločina na otoku Daksi u petak 25. listopada održana je komemoracija s molitvom, polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća uz zajedničku grobnicu.

„Negdje sam pročitao da žaleći za svojim pokojnima, ne žalimo za njima, već žalimo sami sebe. Žalimo za onim što smo njihovom smrću izgubili, za odnosom ljubavi koji više ne možemo uspostaviti na način na koji smo to činili do tada i na koji nam ljubljena osoba ne može više odgovoriti (Umberto Galimberti). Žalimo za svim onim što nismo trebali učiniti, a učinili smo. Za svim onim što smo mogli, a nismo učinili. Žalimo za svim što smo mogli reći, a nismo rekli, kao i za svim onim što nismo trebali reći, a rekli smo“, rekao je na početku obraćanja okupljenim dubrovački biskup Mate Uzinić.

„Kad se radi o stratištima poput ovoga na Daksi, a ono je samo jedno u nizu stratišta u povijesti našeg grada, naroda i čovječanstva, onda ovo žaljenje uključuje i žaljenje nad našom nesposobnošću da one prve, spontane i prizemne osjećaje, koji su nerijetko osjećaji mržnje i osvete, zamjene viši osjećaji, osjećaji ljubavi i praštanja“, nastavio je biskup te istaknuo: „Upravo tu, u našoj prignutosti nad samima sobom, u našem samosažaljenju, želi nas susresti izmučeno lice raspetog Krista, lice Ljubavi koja je pobijedila mržnju i osvetu, lice ispunjeno milosrđem i praštanjem. Želi nas susresti Uskrsli, koji u nama kršćanima budi nadu da se smrću naš ‘život mijenja, a ne oduzima’, te da naše veze s osobama koje smo ljubili i koje su nas ljubile, jesu promijenjene, ali nisu prekinute“.

U molitvi na koju smo se i danas okupili, možemo učiniti i reći ono što nismo učinili, te primiti, dakako na nov način, ono što smo izgubili. „Na mržnju i osvetu, u svjetlu križa Isusa Krista i njegova uskrsnuća, možemo i trebamo odgovoriti ljubavlju i opraštanjem. Bez ove molitvene nade, ostaje nam samo boli, te nastavak žaljenja, ne samo nad našim pokojnima koji su žrtve mržnje i osvete, nego i nad sobom, svojom sadašnjošću i svojom budućnošću, ako u tom slučaju uopće može i biti govora o budućnosti“, poručio je biskup, a prenijela ika.hr.

Spominjući 75. obljetnicu stradanja na Daksi građana Dubrovnika različitih nacionalnosti i vjerske pripadnosti, zvanja i zanimanja, dubrovački biskup je podsjetio na pismo biskupa Hrvatske biskupske konferencije napisano o Pedesetoj obljetnici završetka Drugog svjetskog rata, „koje je, nažalost danas možda i aktualnije nego prije dvadeset i četiri godine kad je napisano, jer su i podjele u našem društvu danas i veće nego su bile tada“. To pismo bilo je napisano kao pokušaj prevladavanja podjela uzrokovanih zbivanjima tijekom i neposredno po završetku Drugog svjetskog rata.

U tom pismu se objašnjava zašto je u Hrvatskoj kraj Drugog svjetskog rata bio doživljen drugačije negoli drugdje. Glavni razlog za to biskupi vide u nebrojenim stratištima, u svim našim Daksama, parafrazirao je biskup naslov knjige Joška Radice. „Pismo nas jasno podsjeća na činjenicu da se monopolom nad povijesnom istinom pedeset godina govorilo samo o jednim žrtvama, dok se o drugima moralo šutjeti.

Govor na Daksi biskup Uzinić je završio molitvom koju su biskupi HBK zajednički molili „na jednom drugom mjestu stradanja, koje je nastavak i posljedica ovih prethodnih stradanja, još jedna ‘naša Daksa’“, a to mjesto je Ovčara i Vukovar, javlja portal ika.hr.

Za stradale pripadnike Srpske pravoslavne Crkve molitvu su izmolili dubrovački parosi o. Stevan Kovačević i o. Miroslav Bošković.

Predstavnici grada i županije, kao i predstavnici više udruga i društava, te članovi obitelji stradalnika položili su vijence i upalili svijeće. Na komemoraciju su i ove godine pristigli štovatelji iz drugih dijelova Hrvatske, a pjevanjem pjesmama padra Petra Perice, koji je bio jedan od stradalnika na Daksi, izrazili su još jednom molitvu za sve žrtve i privrženost onim kršćanskim vrijednostima kojima je on u svoje vrijeme poučavao vjernike, piše ika.hr.

Kao i svake godine program obilježavanja organizirala je Udruga Daksa 1944./45.

KT