Na susretu su sudjelovale 33 sestre koje su zajedno s provincijalnom glavaricom s. Nevenkom Jurak i članicama Provincijalnog vijeća s različitih gledišta, nadahnute biblijskom misli „Njegove nas rane iscijeliše“ (Iz 53,5), promišljale o ranjivosti, objavljeno je na mrežnoj stranici redovnistvo.ba.

Program je započeo u petak, 13. ožujka, pozdravnom riječi i uvodom u susret provincijalne glavarice. Uslijedilo je promišljanje na temelju biblijskog teksta „On liječi one koji su srca slomljena i povija rane njihove“ (Ps 147,3), koje je priredila s. Tea Barnjak. Potom je dva predavanja Izvori ljudske ranjivosti i Ranjen čovjek ranjava održao mr. sc. don Đuliano Trdić. U prvome je predavanju vlč. Đuliano istaknuo kako ranjivost nije samo psihološka, nego i ontološka činjenica jer proizlazi iz same naravi stvorenog i palog čovjeka. Prema tome stvorenost je temeljna ranjivost. Potom je predstavio ranjivosti osobe na tri razine: razumskoj, emotivnoj i voljnoj. U drugome je predavanju opisao rane, koje često nastaju u ranim odnosima, a očituju se tijekom života u odnosima s drugima. Napomenuo je da je ranjivost, iskustvo koje dijelimo s drugima, prilika za rast i promjenu, za empatiju i suosjećanje te da ju treba promatrati ne kao manu, nego kao prostor milosti i mjesto privilegiranog susreta s Bogom.

Nakon predavanja i rasprave vlč. Đuliano slavio je misu u kapeli Duhovnog centra. U svojoj homiliji, polazeći od liturgijskih čitanja, pozvao je na razmatranje Božje ljubavi, koju je čovjek iskusio na razne načine, a opet ostaje imun na nju. „Ne uspijevamo Bogu uzvratiti ljubavlju, onako kako on to od nas traži. U tome nas sputavaju naše rane. Kad se čovjek autentično približava Bogu, uviđa vlastitu grešnost i egoizam, vidi koliko je daleko od njega i postaje svjestan svoje nedosljednosti. Stoga je važno razgoliti vlastito srce, napose u sv. misi i ispovijedi, i staviti pred njega ono što je u srcu: radosti, nade, tjeskobu i čežnju.

Drugoga dana susreta sv. misu u kapeli Duhovnog centra slavio je fra Zdravko Lazić, gvardijan samostana Sv. Franje na Kaptolu. On je u prigodnoj homiliji progovorio o prispodobi o farizeju i cariniku koja „pogađa u srce svake poglavarske službe“.

„Isusova prispodoba o farizeju i cariniku pogađa u srce svake poglavarske službe. Farizej je bio 'savršen' vršitelj pravila, ali je bio pun sebe. (…) Isus nas uči da je poniznost jedini ključ koji otvara vrata Božje milosti. Predstojnica koja, poput carinika, zna stati pred Boga i reći 'Gospodine, milostiv budi meni grešnici', postaje izvor blagoslova za svoju zajednicu. Takva predstojnica ne vlada, nego služi, jer zna da je i sama ovisna o Božjem milosrđu“, kazao je uz ostalo fra Zdravko.

Zatim je predavanje Ženska ranjivost i rane Srca Isusova i Marijina održala prof. dr. sc. Marijana Kompes, izvanredna profesorica na Sveučilišnoj katedri za teologiju i Pravnom fakultetu Hrvatskog katoličkog sveučilišta. Profesorica Kompes sustavno je predstavila promišljanja o ranama Srca Isusova i Marijina te ih povezala s ranjenosti čovjeka, koja obuhvaća tjelesne, duševne i duhovne rane. U svome je predavanju osobiti naglasak stavila na žensku ranjivost te je predstavila tri žene – Edith Stein, Alice von Hildebrandt i Adrienne von Speyr. Tako je kazala da je Sv. Edith Stein promatrala žensku ranjivost ne kao slabost, nego kao filozofsko-antropološku i duhovnu osobinu te kao potencijal; za Alice von Hildebrandt ranjivost je označavala otvorenost i snagu - stoga ranjivost nije nedostatak, „nego sveti prostor u kojem žena susreće Boga i druge, utjelovljujući nježno lice Božje i milosrđe u svijetu“; a Adrienne von Speyr u svojim je promišljanjima posebno naglašavala marijanski stav, tj. otvorenost prema Bogu kroz slušanje, povjerenje, i spremnost na predanje. Profesorica Kompes u završnom je dijelu predavanja istaknula kako su rane Srca Isusova i Marijina lijek ženskoj ranjivosti.

Nakon predavanja i rasprave susret je zaključen završnom riječi provincijalne glavarice koja je pozvala sestre da vlastite rane i rane svijeta prenose „iz sjene Kalvarije u praskozorje uskrsnog jutra“.

J.M., KT