Uz dominikansku obitelj na misi su se okupili i predstavnici državne vlasti, znanstvene i sveučilišne zajednice te kulturnih institucija. Okupljene, a osobito apostolskoga nuncija, kao i one koji su zbog epidemiološke situacije slavlje pratili internetskim putem, pozdravio je provincijal Hrvatske dominikanske provincije fr. Slavko Slišković.

Na početku propovijedi mons. Lignua osvrnuo se na odnos Sv. Pavla i korintskih učenjaka, s kojima se ne može mjeriti u poznavanju znanosti ali je svjestan da poznaje korijen mudrosti – Raspetoga, koji ima odgovore na najteža pitanja koja ljudi mogu imati, „na pitanja koja nemaju objašnjenje, kao na primjer: zašto patnja? I, povrh svega, zašto bol i patnja nevinih? Kako možemo reći da je Bog ljubav ako dopušta patnju onih koji nisu počinili nikakvo zlo?“

„Tko si nije postavio to pitanje tijekom tragedija koje smo doživjeli u prošlosti, pa i nedavno? Pred užasima ratova koje mnogi od vas još uvijek živo pamte; pred pandemijom koja je u kratko vrijeme zahvatila cijeli svijet, pogađajući bez razlike pravedne i nepravedne? Suočeni s potresima koji su pogodili Zagreb i, još snažnije, Petrinju, Sisak, Glinu i okolna sela, ne praveći nikakvu razliku između dobrih i loših“, upitao je nuncij Lingua, poručivši da samo Kristov križ može dati odgovor na bol pravednika.

Zatim se osvrnuo na slavnog sina Sv. Dominika i učenika Sv. Alberta Velikog – Sv. Tomu Akvinskog, čiji se spomendan slavio, koji je upotrijebio svoje intelektualne sposobnosti „da ojača vjeru i vjerom prosvijetli razum“. „Njegovo se razmišljanje temelji na nepostojanju protuslovlja između vjere i razuma, vjera ne zamjenjuje razum, već ga uzdiže dovodeći ga do sigurnosti i savršenstva. Prihvaćanje vjere ne znači, dakle, odreći se razuma, postati 'iracionalni'. Naš je razum poput sluškinje, Ancilla fidei – 'sluškinja vjere', kako ga je nazvao Sv. Toma (…) Ukratko, vjera i razum nisu u sukobu: vjera me vodi k istini, a razum mi pomaže razumjeti objavljenu istinu“, kazao je mons. Lingua, dodavši i nastavku kako je 1. siječnja bio tužan, te mu je bilo i fizički loše jer je razmišljao „o svima onima koji su patili zbog potresa, o onima koji su bili prisiljeni provesti novogodišnju noć na otvorenom, na hladnoći“. „Shvatio sam da je sada vrijeme da dokažem svoju vjeru“, naznačio je.

Na kraju je, kako javlja IKA, još jednom zahvalio dominikancima na svemu što čine i činili su u Hrvatskoj otkako su došli u Dubrovnik. Istaknuo je njihov poseban doprinos u duhovnom, ali i intelektualnom životu koji su donijeli u Hrvatsku.

Slavlje jubilarne godine prenošeno je na mrežnim stranicama i YouTube kanalu reda propovjednika, te na Hrvatskom katoličkom radiju i Laudato televiziji.

Nakon euharistijskoga slavlja otvorena je novouređena Središnja provincijska knjižnica Fr. Hijacint Bošković, sa spomen-zbirkom akademika Franje Šanjeka, s više od 45 000 naslova, od čega je gotovo tisuću iz 16. ili 17. stoljeća, vrlo vrijednog sadržaja.

Spomenimo kako su među brojnim događanjima u jubilarnoj godini vizualno predstavljanje jednoga samostana svaki mjesec te 12 tematskih razgovora s braćom i sestrama dominikanske obitelji svakog 15. u mjesecu. Prvi je bio razgovor s provincijalom Hrvatske dominikanske provincije fr. Slavkom Sliškovićem emitiran 15. siječnja, kao i znanstveni simpozij u rujnu o manje poznatim temama iz dominikanske povijesti.

Himnu jubilarne godine možete poslušati ovdje.

J.P., KT