Kardinal Bozanić predvodio je misno slavlje i obrede u zajedništvu s banjolučkim biskupom Franjom Komaricom, varaždinskim biskupom Josipom Mrzljakom, sisačkim biskupom Vladom Košićem, dekanom Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. Marijom Cifrakom te mnogobrojnim okupljenim svećenicima i vjernicima.

U uvodu u sprovodnu misu kardinal Bozanić naveo je riječi samog mons. Goluba koje je zapisao u svojoj knjizi životopisa Običan čovjek: „Rođenje svakoga čovjeka je Bogojavljenje. I onoga koji se je rodio 21. lipnja 1930. u Kalinovcu kao petnaesto i najmlađe dijete Luke i Bare Golub… Životni put je začuđujuće Božje djelo i čovjekovo sudjelo… Začuđen sam nad životom, zapravo nad Bogom, koji se igra i smije. I povlači niti života, poštujući čovjekovu slobodu. Dobar je Bog po ljudima. Koliki su životi ušli u moj život. Koliko se ljudi upisalo u moj život. U kolike živote je ušao moj život. U koliko života se upisao moj život. Nešto od toga znamo, ali glavninu, sve znade samo Bog… Hvala njima. Hvala svima. Bogu hvala.“  

Homiliju je izrekao biskup sisački mons. Vlado Košić navevši mnogobrojna polja djelovanja mons. Goluba u kojima je ostavio svoj trag svećenika, teologa, pjesnika, književnika, prevoditelja, znanstvenika, domoljuba... „Njega, svog profesora, smo mi, njegovi studenti, suradnici i prijatelji, doživljavali da je bio 'najprije čovjek', 'Golub na putu', s 'čežnjom za licem' i čežnjom 'kako do radosti', homo ludens – čovjek koji se igra, slika Boga koji se igra… koji je nosio 'lice prijatelja'“, rekao je u uvodu homilije biskup Košić.

U nastavku homilije progovorio je o značajkama života i djelovanja mons. Goluba. „Bio je ukorijenjen u svoj zavičaj i neraskidivo s njim povezan. Napisao je djelo Kalinovečki razgovori (1979.) na kajkavskom, jeziku svojeg djetinjstva i prvih izričaja koje je upio s majčinim mlijekom i svojim zavičajem. On je volio isticati da je i voljeni mu papa sveti Ivan XXIII., koji je primio njega i njegovu majku Barbaru u audijenciju, a kojem je posvetio svoje djelo Mjesec nad Tiberom (1986.), bio zapravo 'seljak preobučen u papu', čime je želio reći da je važno ostati vjeran sebi, a to je Papa Dobri znao i uvijek ostao. Slično je i on, 'Ivan mu je ime', volio reći 'čovjeka je Bog stvorio iz zemlje, ali iz one zemlje na kojoj se rodi', čime je mislio na svoj Kalinovec, Podravinu i Hrvatsku. Gdje god bio i što god radio: a bio je i u Italiji /studirao i predavao u Rimu/, u Rusiji, SAD-u, Njemačkoj… ostao je vjeran svojim korijenima, duboko obilježen svojim krajem što je držao posebnim Božjim darom“, naveo je biskup Vlado.

Prema njegovim riječima, mons. Golub bio je zaljubljenik u Isusa Boga i u ljude. „Njegova je riječ: 'Jedno je samo potrebno: blizina Boga u ljudima'. Voljeti Boga, i na osobit način utjelovljenog, učovječenog Boga Isusa Krista, kao svoga Učitelja izrazio je na poseban način u svojoj poemi 'Trinaesti učenik' (1985.). Profesor Golub bio je sam Isusov učenik, ali kad nije mogao biti među dvanestoricom, pošao je za ljubljenim Učiteljem kao njegov 'trinaesti učenik', kako je i nazvao svoju poemu… Profesor Golub volio je i sebe, znajući da se inače ne može voljeti bližnje 'kao sama sebe', kako je zapovjedio Učitelj. Brinuo se za svoje zdravlje, brinuo se za svoj rad, za svoje povjerene mu studente, suradnike… znao je voditi, biti onaj koji organizira, koji potiče i voli“, rekao je, između ostalog, biskup u propovijedi u kojoj se dotaknuo i njegovog književnog rada.

„Bio je pjesnik, štovatelj Božje riječi i njegovatelj ljepote hrvatske riječi. Profesor Golub iskovao je izraze 'Bogomdana Riječ' i 'Bogudana riječ', pri tom imenujući objavu Bogomdanom riječi a čovjekovu vjeru Bogudanom riječi, koju kao odgovor Bogu čovjek daje. Posebno je pri tom isticao da te dvije riječi trebaju biti razmjerne, tj. kao što se Riječ Božja utjelovila, tako se treba i naša, Bogudana riječ utjeloviti, odnosno naš odgovor Bogu treba postati sve ono što jesmo. Isticao je posebno ljepotu hrvatskog jezika, izbjegavajući tuđice i uvodeći istoznačne hrvatske riječi gdje god je to mogao, a rado je i sam oblikovao nove hrvatske riječi. 'Riječi su ključevi zbilje' – znao je govoriti. Mi koji smo ga slušali na predavanjima sjećamo se kako je često zastajao tražeći pravu riječ…“, prisjetio je biskup.

Homiliju je biskup Košić završio ovim riječima: „Neka Vam je, dragi Profesore, pax aeterna – vječni mir - in communione sanctorum – u zajedništvu svetih! Vama hvala što ste dopustili da nam je po Vama govorio Bog, a svima ožalošćenima zbog Vašeg odlaska u dom Očev neka je utjeha da je doduše „Golub odletio“, kako mi reče ovih dana dr. Petar Kuzmič, ali i da je doletio u radost Gospodara svoga!“

Oproštajne govore pred kraj misnog slavlja izrekli su: biskup Mrzljak, uime Sveučilišta u Zagrebu i Katoličkoga bogoslovnog fakulteta dekan tog fakulteta prof. dr. Mario Cifrak, a u ime Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti njezin predsjednik akademik Zvonko Kusić.

Biskup Mrzljak istaknuo je povezanost mons. Goluba s Varaždinskom biskupijom kojoj pripada njegovo rodno mjesto, zahvalivši za dar njegova života i služenja Crkvi i hrvatskom narodu.

Dekan Cifrak govorio je o profesorskom radu mons. Goluba na Katoličkom bogoslovnom fakultetu, navevši mnogobrojne doprinose razvoju fakulteta, a akademik Kusić opisao je doprinos što ga je poslanju HAZU-a, kao njezin dopisni član, dao mons. Golub.

Liturgijsko pjevanje animirao je zbor bogoslova Nadbiskupskoga bogoslovnog sjemeništa pod ravnanjem Miroslava Martinjaka.

Profesor emeritus mons. dr. Ivan Golub, svećenik Zagrebačke nadbiskupije, znanstvenik, književnik, povjesničar kulture i vrhunski hrvatski intelektualac preminuo je u četvrtak 25. listopada u KB Sestre milosrdnice u Zagrebu, u 89. godini života i 62. godini svećeništva.

KT