Slavonski Brod

Preminula majka vlč. Mire, s. Ankice i s. Finke Tomas


Nakon duže bolesti u svom domu u Slavonskom Brodu 25. listopada u 94. godini života preminula je uzorna vjernica Ivka Tomas, rođ. Stanić, majka svećenika vlč. Mire, dviju redovnica Milosrdnih sestara sv. Križa, Ankice i Finke te sina Ivana i kćeri Jelene.

Uz rodbinu i mnogobrojne vjernike među kojima i mnoge redovnice Milosrdnih sestara sv. Križa i drugih družbi pokopana je 27. studenog na Gradskom groblju u Slavonskom Brodu. Sprovodne obrede u zajedništvu s pomoćnim đakovačko-osječkim biskupom mons. Ivanom Ćurićem i 30-ak svećenika predvodio je župnik župe sv. Marka Evanđeliste u Potočanima u Posavini fra Anto Tomas, rođak pokojnice.

Misnu zadušnicu u brodskoj župnoj crkvi Bezgrješnog Srca Marijina predvodio je biskup Ćurić. Zahvalu biskupu, ostalim svećenicima, redovnicama, župljanima župe u kojima je djelovao kao i ostalim vjernicima što su sudjelovali na pokopu njegove majke uime obitelji na kraju mise uputio je vlč. Miro.

Pjesmom su ju na vječni počinak ispratili članovi župnog zbora župe Bezgrješnog Srca Marijina predvođeni s. Ankicom Tomas.

Ivka Tomas rođena je 17. listopada 1932. u selu Grk, koje pripada župi Sv. Franje Asiškog u Žeravcu u Posavini, u uzornoj katoličkoj obitelji oca Ivice i majke Ane, rođ. Zirdum, koji su uz nju imali još jednu kćer. Kako je u 4. godini ostala bez oca, a u 9. bez majke, koji su preminuli, odgajala ju je baka Ana. Nedostatak majke zamijenila je Nebeskom Majkom Marijom kojoj se cijelog svog života utjecala u zagovor. U 18. godini sklopila je kršćanski brak sa suprugom Jozom 17. kolovoza 1949. s kojim je imala petero djece. Sin Miro svećenik je Đakovačko-osječke nadbiskupije na službi župnika u Levanjskoj Varoši i upravitelj je svetišta Božjeg milosrđa na Ovčari. Dvije kćeri su redovnice Milosrdnih sestara sv. Križa; s Ankica je kućna poglavarica zajednice u Slavonskom Brodu i djeluje u brodskoj župi Bezgrješnog Srca Marijina, a s. Finka je kućna poglavarica u samostanu sestara na Vrhovcu u Zagrebu te je imala još sina Ivana i kćer Jelenu, koja s obitelji živi u Milanu i koja joj je podarila dvije unuke i dvoje praunučadi.

Sa suprugom Jozom i sinom Ivanom živjela je u obiteljskoj kući u Žeravcu sve do rata kada su 1992. morali u izbjeglištvo. Pet godina živjeli su u Slobodnici sa sinom vlč. Mirom koji je tada bio na službi župnika u ovoj župi. Kako se nisu mogli vratiti na zgarište u Žeravac gradili su kuću u župi Sv. Dominika Savija u brodskom naselju Kolonija u kojoj je živjela sa suprugom, koji je preminuo 2000. i sinom Ivanom. Bila je omiljena u svojoj župi u Žeravcu u kojoj je pamte kao gostoljubivu, srdačnu, veselu, mudru, a nadasve pobožnu ženu u kojoj su prepoznavali živu vjeru. Bila je domaćica koja je znala obradovati ne samo svoju obitelj, nego susjede, napose svećenike i redovnice u župi, kojima je s ljubavlju darivala prvine plodova svoga rada. Znalo se da je žena od povjerenja te su joj rado prijatelji povjeravali svoje životne poteškoće, a ona ih je znala ohrabriti i savjetovati. Zajednička molitva bila je u njezinu domu svetinja, a posebno je častila Blaženu Djevicu Mariju. Redovito je postila i molila za duhovna zvanja kojih je doista bilo mnogo u njezinoj užoj obitelji i rodbini, a i u župi Žeravac.

Nakon moždanog udara prije sedam godina ostala je prikovan uz krevet. Kako nije želio majku smjestiti u dom sin Ivan otišao je u prijevremenu mirovinu kako bi ju njegovao. U bolesti je bila strpljiva, uvijek s povjerenjem u Božju Providnost. Njezino je životno geslo, koje je prenosila svojoj djeci, bilo vjera da će Gospodin sve izvesti na dobro.

B. Lukačević/ J.P., KT