Zadar

Preminuo mons. dr. Pavao Kero


Mons. dr. Pavao Kero, svećenik Zadarske nadbiskupije, kanonik Stolnog Kaptola Sv. Stošije, preminuo je blago u Gospodinu 14. prosinca u 79. godini života i 53. godini svećeništva u Svećeničkom domu u Zadru.

Sprovodni obred mons. Kere na Gradskom groblju u Zadru u ponedjeljak, 17. prosinca s početkom u 15.00 predvodi zadarski nadbiskup Želimir Puljić. Nakon sprovoda nadbiskup Puljić će predvoditi i misu zadušnicu za mons. Keru u zadarskoj katedrali Sv. Stošije u 16.30 sati. 

Mons. Kero bio je župnik župe Sv. Martina – Dračevac Ninski, vikar za kulturu Zadarske nadbiskupije, voditelj Stalne izložbe crkvene umjetnosti u Zadru, dirigent Središnjeg crkvenog gradskog zbora te pokretač i urednik bibliotečnog niza Monumenta glagolitica Archidioecesis Iadertinae.

Rodio se 25. siječnja 1940. u Bibinjama od oca Dragutina i majke Jelisave rođ. Frleta u obitelji sa sedmero djece. Studirao je teologiju u Rimu za vrijeme Drugog vatikanskog sabora te je 20. rujna 1963. putovao u Rim sa zadarskim nadbiskupom Matom Garkovićem, pomoćnim biskupom Marijanom Oblakom i šibenskim biskupom Josipom Arnerićem koji su išli na zasjedanje Sabora. Za svećenika je zaređen u crkvi Dvanaest apostola u Rimu 10. srpnja 1966. Njegovo mladomisničko geslo je: „On mora rasti, a ja se umanjivati” (Iv,3.30).

U Rimu je živio u francuskom sjemeništu, a studij teologije upisao je na Sveučilištu Gregoriana. Po završetku teološkog studija na Sveučilištu Gregoriana preselio se u Papinski hrvatski zavod Sv. Jeronima i upisao studij moralne teologije na Alfonsianumu – odjelu Lateranskog sveučilišta. Na tom je sveučilištu doktorirao 1970. na temu Nerazrješivost braka prema prirodno-moralnom zakonu prema sv. Tomi Akvinskom na francuskom jeziku. Izvanredno je studirao glazbu i jezik na Sorboni.

Uz studij teologije izvanredno je pohađao Papinski glazbeni institut u Rimu i s tim u svezi često je naglašavao: “U mom svećeničkom životu i pastoralnom radu osobito mi je pomogla glazba jer sam preko glazbe mogao širiti Radosnu vijest predavajući u Nadbiskupskoj srednjoj školi i Visokoj teološko-katehetskoj školi u Zadru.”

Iz Rima se vratio u Zadarsku nadbiskupiju 1970. te je obavljao sljedeće službe. Najprije je bio tajnik zadarskog nadbiskupa Marijana Oblaka (1970.-1971.), potom duhovnik u sjemeništu Zmajević (1971. -1972.), generalni vikar Zadarske nadbiskupije (1972.-1990.) a 22 godine nadbiskupijski vikar za kulturu i umjetnost (1996.-2018.). Bio je predavač u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji Sjemeništa Zmajević (1970.-2000.), predavač moralnog bogoslovlja i liturgijskog pjevanja na Visokoj teološko-katehetskoj školi (1992.-2015.), voditelj Stalne izložbe crkvene umjetnosti 42 godine (1976.-2018.), dirigent i voditelj Središnjeg gradskog crkvenog zbora 50 godina od početka njegovog djelovanja do svoje smrti te je mnoge poučavao pjevanju.

Bio je član raznih nadbiskupijskih i drugih vijeća, a pastoralno je služio u župama Veli i Mali Iž, Polača, Radovin, Puntamika u Zadru, Silba, župe Bukovice, Briševo, Murvica, Kistanje i Dračevac Ninski.

U svom svećeničkom radu dobio je razna priznanja i zahvalnice. Predsjednik RH dr. Franjo Tuđman odlikovao je mons. Keru Redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića. Grad Zadar dodijelio je mons. Keri nagradu za životno djelo na blagdan Sv. Krševana 24. studenog 2011. u zahvalnosti za značajan doprinos gradu Zadru u promicanju moralnih, humanih i kulturno znanstvenih vrijednosti.

U danima na bolesničkoj postelji bio je vrlo strpljiv, predan u volju Očevu. Svjestan svoga odlaska u vječnost, okrijepljen otajstvima vjere, sam je u zadnjim danima života blago i mirno rekao da se nalazi „na stazi smrti“. Na vlastitu je inicijativu marljivo i odgovorno svojim suradnicima, do zadnjih snaga svoje tjelesne moći, davao potrebne upute i smjernice koje se tiču djelovanja SICU-a, dirljivo zapravo izvršavajući primopredaju službe u želji da ta značajna ustanova u cjelokupnom kulturnom životu Hrvatske nastavi s plodnim radom i po njegovom nasljedniku.

Predan molitvi u sebi i s ljudima koji su ga okruživali, uz mons. Keru zadnjih tjedana života osobito su bdjele i o njemu brinule sestre milosrdnice iz Svećeničkog doma, uz pažnju i njegove subraće svećenika. I u tim trenucima mislio je na bit svoga svećeničkog poziva i poslanja koji treba biti  usmjeren dobru ljudi i spasenju duša. Iako je bio čovjek knjige, istraživač i erudit, posjetiteljima i svećenicima sa svoje bolesničke postelje izrazio je svoj topli poticaj misleći na dušu ‘običnog čovjeka’. U danima njegovog oproštaja od ovozemaljskog života, najbolja don Pavina duhovna oporuka ove su njegove riječi koje je uputio subraći svećenicima: „Brinite za narod, mislite na nj’! Budite blizu narodu i pomažite ga!“.

KT