Misno slavlje predvodio je umirovljeni porečki i pulski biskup mons. Ivan Milovan, dok je prigodnu propovijed uputio vicepostulator u kauzi za kanonizaciju Bl. Miroslava Bulešića mr. vlč. Ilija Jakovljević.

On je na početku podsjetio da već više desetljeća biskupijska zajednica, Crkva u Istri, u mjesecu kolovozu komemorira mučeničku smrt Bl. Miroslava Bulešića. Ovogodišnje slavlje je u znaku 100. obljetnice njegova rođenja te 73. obljetnice mučeničke mu smrti.

Podsjetio je kako se na ovaj nadnevak – 23. kolovoza 1947. tamošnja župna zajednica pripremala se na slavlje sv. krizme, te u nastavku spomenuo mučne događaje koji su uslijedili... „Dok se za vrijeme krizme u ovoj crkvi molilo, slavilo Boga, dotle su organizirani komunistički aktivisti pjevali svoje pjesme, nastojali provaliti u crkvu, prilikom čega su ranili nekoliko mještana koji su čuvali crkvu; a kad nisu uspjeli tad su hicima porazbijali stakla na prozorima iznad glavnih ulaznih vrata (…) Tragedija je spriječena u crkvi, ali se dogodila u župnoj kući zbog propusta milicije. Mons. Ukmar je teško ozlijeđen, a vlč. Miroslav zaklan. Dok je ubojica ubadao nož u njegov vrat, Bl. Miroslav je molio: 'Isuse, primi dušu moju'. Miroslav je ovaj čas dočekao spreman, dapače molio je za ovaj čas“, naglasio je propovjednik.

Njegovo mučeništvo nije samo „djelo“ njegovih ubojica nego prvotno ostvarenje Božjeg plana s Bl. Miroslavom. I zato smo večeras ovdje, jer zahvaljujemo Trojedinom Bogu što se udostoji proslaviti po životu Bl. Miroslava. On je molio, pa tako i živio, da se Bog proslavi u njemu. Bio je spreman dati svoj život za Isusa Krista i u mučeništvu, jer je sebe, kao svećenika, promatrao kao alter Christus – drugog Krista. Ako si drugi Krist po sakramentu sv. reda, onda si drugi Krist i po mučeništvu. On je težio k tom idealu i cilju, rezimirao je propovjednik.

U nastavku je naglasio kako su svi pozvani, po uzoru na Bl. Miroslava, oprostiti i svaku ranu zamotati u „bijeli omot ljubavi“. „S pravom se možemo zapitati: Kako je Bl. Miroslav sve to mogao izdržati i gdje je izvor njegove gorljive vjere i ljubavi u vremenu kad je sve oko njega prožetom mržnjom? Odgovor pronalazimo kod Sv. Pavla: 'Živim, ali ne više ja, nego živi Krist u meni'. Bl. Miroslav je po sakramentu svećeničkog ređenja u Isusu pronašao novi identitet svog postajanja i djelovanja (…) Danas, o 100. obljetnici rođenja i 73. obljetnici mučeništva Bl. Miroslava, došli smo se pomoliti u ovoj crkvi i na ovom mjestu, koja nas podsjeća na Maslinsku goru, gdje se Isus molio i krvavim se znojem znojio prije svoje muke i smrti (…) Zločin u Lanišću je počinjen iz mržnje prema Crkvi, prema svećenicima. Komunistička vlast se nije mogla nositi s činjenicom da mnogi roditelji svoju djecu radije šalju na vjeronauk, u crkvu nego na njihove sastanke. Željeli su iščupati iz srca ljudi vjeru i ljubav prema svećenicima i usaditi svoju bezbožnu, okrvavljenu ideologiju (…) Ovo mjesto postalo je simbol komunističkih progona, a grob Bl. Miroslava postao je mjesto hodočašća ponajprije njegove majke Lucije, vjernika Lanišća i drugih“, poručio je, među ostalim, vlč. Ilija dodavši da ovo spomen slavlje bude prigoda oprostiti svima i moliti zagovor Bl. Bulešića da Bog zaliječi svaku ranu u životu.

Kako je objavljeno na mrežnoj stranici biskupija-porecko-pulska.hr, nekoliko glazbenih momenata tijekom mise otpjevano je drevnim pučkim crkvenim napjevom Laniške mise, koju ondje tradicionalno pjeva sav vjernički puk.

Na kraju je prigodne zahvale okupljenima izrekao župnik domaćin vlč. Josip Mašina. Vjernici su prije i nakon mise mogli posjetiti spomen zbirku koja je u župnoj kući realizirana 2019. u prigodi obljetnice mučeništva, a koja je nedavno obogaćena s još nekoliko vrijednih eksponata, mahom liturgijskoga ruha i opreme iz onoga razdoblja, koje je korišteno tijekom mise nakon koje je blaženik podnio mučeništvo.

J.P., KT