Na susretu, koji je započeo u ponedjeljak 13. svibnja, Večernjom u katedrali Presvete Trojice i potom susretom nazočnih biskupa i predstavnika Crkava, okupilo se oko 10 biskupa i predstavnika Crkava iz Hrvatske, Slovačke, Mađarske, Ukrajine, Makedonije i Austrije. Uz biskupa domaćina križevačkog vladiku Milana Stipića, sudjelovali su biskupi Füllöp Kocsis - nadbiskup Debrecen-Hajdudoroga i metropolit Mađarske Grkokatoličke Crkve, Jona Maxim – nadbiskup Prešova i metropolit Slovačke grkokatoličke Crkve, Cyril Vasil – biskup Košica, Atanaz Oros – biskup Nyireghyhaze, Abel Szocska – biskup Miškolca, Kiro Stojanov – biskup strumičko-skopski iz Makedonije, Milan Lach – pomoćni biskup Bratislave, umirovljeni biskup Marian Andrey Pacak iz Slovačke, o. Ferenc Demko – generalni vikar biskupije Mukačevo (Ukrajina), o. Taras Šagala – predstavnik Grkokatoličkog vikarijata Bečke nadbiskupije iz Austrije te svećenici i đakoni u njihovoj pratnji. 

Na susretu je obrađena tema identiteta grkokatoličkog svećenika i obitelji u 21. stoljeću, osobito s pogledom na sadašnju situaciju u Srednjoj Europi gdje djeluje Katoličke Crkve bizantskog obreda čiji su se predstavnici okupili u Križevcima.

Biskupi, svećenici i đakoni započeli su susret Božanskom liturgijom Sv. Ivana Zlatoustoga u križevačkoj katedrali, koju je predvodio slovački metropolit i nadbiskup Prešova vladika Jona Maxim.

Na početku je okupljene pozdravio domaći biskup Milan Stipić koji je naglasio kako su nazočni predstavnici Crkava zajednički nasljednici slavne povijesti grkokatoličkih Crkava koje su nekad i mukom krčile put svoga opstanka na prostorima Srednje Europe, ali se sada nalaze pred posve drugačijim izazovima u pastoralu te su zbog sličnih ekonomskih, političkih i društvenih okolnosti u kojima žive upućene danas na suradnju pred novim vremenima. Nakon što su kratko predstavili svoje mjesne Crkve, prvo predavanje održao je o. Taras Šagala, predstavnik Grkokatoličkog vikarijata iz Beča koji je prikazao rezultate više anketa provedenih među svećenicima Europe i posebno Ukrajine. Iz anketa proizlazi zaključak da treba pojačano i ciljano raditi s novim naraštajima svećeničkih kandidata kako bi se uspješnije mogli suočiti s pastoralnim izazovima u svijetu koji se munjevitom brzinom mijenja, gdje nažalost ratni sukobi, brzi razvoj elektronskih i globalizacijskih dostignuća te ekonomska situacija koja utječe na migraciju stanovništva te odlazak domaćih, a dolazak novih vjernika i stanovnika na područja povijesnih europskih Crkava – sve skupa postavlja posve nove pastoralne izazove. Anketa je pokazala kako mnogi grkokatolički svećenici računaju na podršku svojih obitelji u svom pastoralnom radu, ali i razumijevanje i pomoć središnjih biskupijskih ustanova. Grkokatolički svećenici su većinom zadovoljni i sretni u svom pozivu, premda im se stavovi o brojnim pitanjima razlikuju s obzirom na životne, ekonomske i društvene okolnosti u kojima žive i rade.

Predavanje o identitetu grkokatoličkog svećenika i obitelji danas održao je metropolit Mađarske grkokatoličke Crkve i nadbiskup Hajdudorog – Debrecena vladika Füllöp Kocsis. Polazeći od rečenice koju je još kao mladi bogoslov čuo od starijih svećenika kako ''župna kuća ima zidove od stakla'', metropolit Kocsis razvio je temu kako svećenik ne može imati život koji bi bio odvojen od onoga što on ontološki i stvarno jest, a to je sveti Božji službenik i poslanik preko kojega Božje milosrđe ulazi u svijet.

„Budući da su mnogi svećenici danas pod pritiskom globalizacijskih procesa, ekonomskih i informacijskih stvarnosti koje se munjevito mijenjaju i razvijaju, više no ikada treba raditi na očuvanju duha sakramentalnosti, jačanju duha molitve i osnaživanju svijesti o svetom poslanju koje je nezamjenjivo i koje se ne može nadomjestiti nijednom drugom aktivnošću. Čitava svećenička obitelj pozvana je biti vidljivim znakom žive kršćanske vjere u sredini u kojoj živi i djeluje jer danas ljudi manje slušaju što im se govori, a više gledaju kako se živi“, kazao je, uz ostalo, metropolit Kocsis.

Istaknuo je zatim važnost poštovanja mladih i njihove slobode izbora, gdje najviše što se može učiniti jest pristupati njihovim traženjima i zahtjevima s poštovanjem i razumijevanjem, ne namećući im vjeru kao sustav već ih pažljivo uvoditi u otajstva kršćanske vjere kako bi unutar nje našli odgovor na svoja sasvim opravdana i legitimna egzistencijalna pitanja. „Ovdje je prevažno svjedočanstvo osobnog duhovnog života i autentičnosti, osobito unutar same svećeničke obitelji“, zaključio je vladika Füllöp.

Predavanje je održala i dr. Ružica Razum, profesorica na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, koja je govorila o evangelizaciji mladih i pristupu današnjim mladim generacijama kada je u pitanju prenošenje vjere. Sažela je svoje izlaganje u nekoliko konkretnih točaka, među kojima je veliki naglasak stavila na različite pristupe različitim dobnim skupinama, ali i temperamentima kod mlađih generacija.

Naglasila je načela razumijevanja, poštovanja osobnosti i privatnosti te jasnih stavova što mladi osobito cijene, a što lakše i učinkovitije otvara njihova srca prema razumijevanju kršćanske poruke.

„Iako je upravo odgoj mlađih naraštaja jedan od ključnih zadataka odrasle dobi, kod odraslih primjećujemo nedostatak odgojne odlučnosti i djelotvornosti, a odrasli kao da su se odrekli svoje zadaće i svoje odgovornosti odgoja mlađih naraštaja“, upozorila je dr. Razum, naglasivši kako je važno poraditi na tome.

„Želimo li da novi naraštaji i dalje budu uvjereni i uvjerljivi kršćani, našu pozornost i snagu valjalo bi usmjeriti prema formaciji i osnaživanju odraslih kršćana“, zaključila je.

Obitelji svećenika i đakona

O životu obitelji grkokatoličkih svećenika i đakona, polazeći od iskustava iz vlastite obitelji u kojoj ima petero djece govorio je đakon dr. Janoš Nyiran iz nadbiskupije Debrecen- Hajdudorog. Osvrnuo se na sasvim konkretne poteškoće kada su u pitanju odlasci u crkvu na bogoslužja ili obdržavanje posta u okolnostima kada djeca imaju brojne aktivnosti. Kazao je kako iz iskustva može posvjedočiti da se sve mogućnosti koje pruža današnji suvremeni život ne moraju nužno kositi sa životom vjere i razvojem duhovnosti unutar obitelji ako se ima hrabrosti, volje i mudrosti uskladiti vrijeme i na djeci razumljiv način popratiti sve razumijevanjem, razgovorom, ljubavlju i objašnjenjem koje je prilagođeno njihovu shvaćanju.

Osobito se osvrnuo na sve pozitivne ali i negativne elemente koje na djecu mogu imati ovisnosti o medijima, mobilnim telefonima i različitim sportsko-zabavnim aktivnostima, ističući kako je moguće pronaći pravu mjeru, iskoristiti prednosti medijskih mogućnosti za prenošenje vjere i ne izgubiti u obitelji i kod djece osjećaj za sveto i duhovno.

„Duhovnost svećeničke i đakonske obitelji u mnogome ovisi o duhovnosti samog svećenika i đakona te njihovih supruga, o zajedničkom sudjelovanju u molitvi i liturgiji Crkve“, kazao je  dr. Nyiran zaključivši kako njihove obitelji trebaju i mogu biti model i uzor drugim kršćanskim obiteljima.

Na kraju skupa dogovoreno je da se idući sastanak grkokatoličkih biskupa održi sljedeće godine u Košicama (Slovačka) te kako će nazočni biskupi uputiti zajedničko pozdravno pismo Svetom Ocu u Rim, a koje će se naknadno objaviti.

Moderator skupa bio je o. mr. Vladimir Simunović, generalni vikar Križevačke eparhije.   

O. Livio Marijan/ J.M., KT