Vatikan

Bl. Charles de Foucauld bit će proglašen svetim


U srijedu, 27. svibnja papa Franjo je odobrio proglašenje tri nova sveca i nekoliko blaženika. Među novoproglašenim svecima bit će i Bl. Charles de Foucauld, francuski svećenik i pustinjak.

Bl. Charles rođen je u Strasbourgu 1858. u plemićkoj obitelji. Kad je imao šest godina ostao je bez roditelja te su se o njemu i mlađoj sestri brinuli djed i baka. Kasnije je u svojim bilješkama zapisao kako se oduvijek divio velikoj inteligenciji svoga djeda čija je beskrajna nježnost prožela njegovo djetinjstvo i mladost ozračjem ljubavi.

Iako odgojen u katoličkoj vjeri, u dobi od 17 godina udaljava se od Boga. Godinama je živio buntovno i rastrošno zahvaljujući bogatom obiteljskom nasljedstvu. Sudjelovao je u gušenju pobune u francuskim kolonijama u sjevernoj Africi te putovao po Crnom kontinentu u ulozi istraživača i geografa. Kako prenosi Vatican News, svojim je otkrićima i bilješkama pridonio stvaranju preciznije zemljopisne karte sjeverne Afrike te je dobio zlatnu medalju Francuskog geografskog društva.

Ne nalazeći mir, mladi Charles i dalje je tragao za istinom. U svojim je bilješkama zapisao kako se početkom listopada 1886., nakon šest mjeseci provedenih s obitelji u Parizu, dok je tiskao zapise s putovanja u Maroko, našao u društvu vrlo inteligentnih kršćana vrijednih poštovanja. Istodobno je u sebi osjetio snažnu unutarnju milost koja ga je poticala. Iako nije bio vjernik, počeo je odlaziti u crkvu. Jedino se tamo osjećao dobro te je u crkvi provodio sate, ponavljajući molitvu: „Bože moj, ako postojiš, daj da Te upoznam!“

Nakon obraćenja i putovanja u Svetu zemlju, odlučio se potpuno posvetiti Bogu te je 1890. ušao u trapistički samostan. Sedam godina poslije generalni poglavar trapističkoga reda dao mu je dopuštenje da se nastani u Nazaretu, gdje je ostao do 1900. Nakon ređenja u lipnju 1901. u Francuskoj, u listopadu iste godine odlazi u Béni Abbès. U tom naselju u alžirskoj Sahari, oko 150 km od granice s Marokom, živi u skromnoj nastambi kojoj je lokalno stanovništvo, zbog Charlesove gostoljubivosti i ljubavi prema bližnjemu, dalo jednostavno ime „Bratstvo“.

U njegovim bilješkama iz tog razdoblja piše kako je čitave dane, od 4 sata i 30 minuta ujutro do 20 sati i 30 minuta navečer, provodio susrećući se s robovima, siromasima, oboljelima, vojnicima, putnicima i znatiželjnicima, i razgovarajući s njima. Želio je oko sebe okupiti gorljive monahe koji ljube Boga svim srcem, a bližnjega kao sebe, malenu obitelj koja bi Isusa nasljedovala na tako savršen način da bi Ga zavoljeli svi u njihovoj okolini.

Godine 1916. francusku tvrđavu Djanet, oko 450 km od njegove tadašnje pustinjačke nastambe, napalo je više od tisuću naoružanih pripadnika islamske vjerske sekte Senusi. U prosincu iste godine nekoliko je osoba povezanih s tom sektom isprva htjelo oteti oca de Foucaulda, ali su im planove pomrsila dva francuska vojnika koja su se zatekla u blizini. U komešanju, jedan je od otmičara usmrtio oca Foucaulda, a nakon toga su ubijena i dvojica vojnika.

Isusove riječi iz Ivanova evanđelja: „Ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod“ (Iv 12,24) ostvarile su se na poseban način u životu Bl. Charlesa de Foucaulda koji danas ima veliku duhovnu obitelj, nadahnutu njegovim životom i spisima. Za života ju nije uspio utemeljiti, ali danas ona uključuje razne vjerske udruge, redovničke zajednice, svjetovne laičke institute i svećenike diljem svijeta nadahnute osobom i mišlju tog „univerzalnog brata“.

J.P., KT