Sveti Otac je kazao kako ova svetkovina uvodi u Marijinu kuću u Nazaretu, gdje prima anđelovo naviještenje. „Unutar četiri zida svoje kuće čovjek pokazuje tko je i što je bolje nego igdje drugdje. I upravo u toj domaćoj intimi Evanđelje nam daje detalj koji otkriva ljepotu Marijina srca. Anđeo je naziva 'milosti puna'. Ako je puna milosti, znači da u Majci Božjoj nema zla, da je bez grijeha, Bezgrešna. Na taj pak pozdrav Marija – kaže se u tekstu – se 'smete'. Ne samo da je iznenađena, već je to u njoj pobudilo nemir (…) Tako unutar zidova Nazaretske kuće vidimo čudesnu crtu. Kakvo je Marijino srce? Primivši najveći mogući kompliment, sva je smetena jer osjeća da joj je upućeno nešto što nije pripisivala samoj sebi (…) Marija Bezgrešna nema oči za sebe. Evo njezine istinske poniznosti: ne gleda na sebe, nego na Boga i na druge. Sjetimo se da tu Marijinu savršenost, to da je milosti puna, anđeo objavljuje unutar četiri zida njezine kuće: ne na glavnom nazaretskom trgu, nego tamo, u skrovitosti, u najvećoj poniznosti“, objasnio je poglavar Katoličke Crkve.

„U toj kućici u Nazaretu kucalo je najveće srce koje je stvorenje ikada imalo (…) Tim je navještajem, unutar siromašnih zidova male kuće, Bog promijenio povijest. I danas želi s nama činiti velike stvari u svakodnevici: to jest u obitelji, na poslu, u svakodnevnim okruženjima. Tu, više nego u velikim događajima povijesti, Božja milost voli djelovati. Ali, pitam se, vjerujemo li u to? Ili mislimo da je svetost utopija, nešto što pripada onima kojima je to posao, pobožna iluzija nespojiva s običnim životom? Zamolimo Majku Božju za milost da nas oslobodi zablude da je evanđelje jedno, a život nešto sasvim drugo; da u nama zapali žar zanosa za ideal svetosti (...) Molim vas, ne gubimo hrabrost: Gospodin je svakome dao dobru tkaninu da može tkati svetost u svakodnevnom životu! A kad nas obuzme sumnja da nećemo to uspjeti ili pak tuga zato što smatramo da nismo tome dorasli, pustimo da Majka Božja spusti svoje 'milosrdne oči' na nas, jer nitko tko se utekao njoj u pomoć nikada nije bio napušten“, poručio je papa Franjo, prenosi IKA.

Nakon Angelusa, podsjetio je kako se prije dva dana vratio s putovanja na Cipar i u Grčku. „Zahvaljujem Gospodinu na ovom hodočašću; zahvaljujem svima vama na molitvama koje su me pratile, a narodima tih dvaju dragih zemalja, s njihovim građanskim i vjerskim vlastima, na ljubavi i prijaznosti kojom su me dočekali.
Cipar je biser na Mediteranu, biser rijetke ljepote, koji ipak nosi u sebi ranu od bodljikave žice, bol zbog zida koji ga dijeli. Na Cipru sam se osjećao kao kod kuće; u svima sam našao braću i sestre (…) Moja želja za Cipar je da uvijek bude laboratorij bratstva, gdje susret prevladava nad sukobom, gdje se brata prihvaća, poglavito kad je siromašan, odbačen, emigrirao (…)
Mislim zatim sa zahvalnošću na Grčku. I ondje sam primljen bratski. U Ateni sam osjetio da sam uronjen u veličinu povijesti, u onu memoriju Europe: humanizam, demokracija, mudrost, vjera (…) Doživio sam, nadalje, dar zagrljaja dragog pravoslavnog arhiepiskopa Jeronima: najprije me primio u svoju kuću, a sutradan me došao vidjeti“, kazao je među ostalim papa Bergoglio.

Na kraju je kazao kako ovim danom završava godina posvećena Sv. Josipu, a da se 10. prosinca, zatvara i Lauretanski jubilej u Loretu.                                                                                IKA/ J.P., KT