Putovanje pod vodstvom rektora crkve Sv. Filipa Nerija u Splitu don Josipa Mužića započelo je polaskom sa splitskog Poljuda prema Olovu, jednom od najpoznatijih marijanskih svetišta u BiH i šire u kojemu danas živi svega nekoliko katolika. Upravitelj toga drevnog svetišta fra Ilija Božić primio je goste iz Dalmacije te im progovorio o povijesti ovoga svetišta i čitavog kraja.

Nakon euharistijskog slavlja nastavljen je put prema Šapcu u Srbiji te potom Čiprovcima u Bugarskoj, u kojemu su obišli ostatke povijesne katoličke bazilike Sv. Marije Majke Božje iz 1371. Svetu misu slavili su u kapeli Svete Marije Majke Crkve, nakon čega su se uputili prema Sofiji, glavnom gradu Bugarske.

Petak, 2. listopada, bio je posvećen obilasku i duhovnom programu u samoj bugarskoj prijestolnici, dok je središnji događaj bila euharistija u katedrali Sv. Josipa. Uslijedilo je razgledavanje znamenitosti grada, među kojima su bili pravoslavna katedrala, crkva Sv. Sofije te pravoslavna crkva Sv. Aleksandra Nevskog, uz vrijeme predviđeno za osobne molitve i razgledavanje.

Nakon Sofije, hodočasnici su 3. listopada, krenuli natrag prema Bosni i Hercegovini. Put ih je vodio do Goražda, grada sinonima za Blažene Drinske mučenice gdje je slavljena sveta misa te upriličena večera i ugodno druženje s tamošnjim malobrojnim vjernicima. Goražde je poznato i kao rodno mjesto don Ante Bakovića, čovjeka čiji su život i svećeništvo duboko povezani s Janjevom i Kosovom te očuvanjem hrvatskoga katoličkog identiteta, gdje god se on nalazio.

Završnoga dana hodočašća, u nedjelju, 4. listopada, nakon jutarnje svete mise u Goraždu, hodočasnici su se uputili prema Stocu. Poslije obilaska toga grada uslijedio je povratak u Split, čime je ovo sadržajno i milosno hodočašće privedeno kraju.

Nažalost, put kroz mjesta velike katoličke prošlosti suočio je vjernike iz Dalmacije s tamošnjom prilično bolnom stvarnošću: u Olovu danas živi svega nekoliko katolika, a slična je sliku i u Čiprovcima, starom katoličkom i franjevačkom središtu Bugarske, a bitno drugačije nije ni u glavnom gradu te zemlje.

Sofija je za one koji su podrijetlom iz Janjeva - a takvih je bilo u hodočasničkoj ekipi iz Dalmacije - posebna priča jer su se u glavni grad ove zemlje Hrvati iz Janjeva doseljavali od kraja 19. stoljeća pa sve do Drugoga svjetskog rata. Najviše ih se nastanilo u Sofiji i Plovdivu, a dolazili su kao trgovci, obrtnici i zlatari, često po nekoliko obitelji zajedno, čuvajući veze s Janjevom, svoj govor i katoličku vjeru. Sredinom 20. st. u Sofiji je živjelo oko 80 janjevačkih obitelji, a još je 2006. ondje zabilježeno 150 do 200 njihovih potomaka koji su čuvali svijest o svojem podrijetlu, iako je izvorni janjevački govor tada već poznavao tek malen broj starijih.

Središte njihova okupljanja bila je crkva Sv. Josipa u Sofiji, koju su pohodili dalmatinski katolici. Zanimljivo, prigodom posjeta hrvatske predsjednice Kolinde G. Kitarović 2018. ovome kraju bilo ih je 40-ak, a za vrijeme slavlja mise u župi Sv. Josipa hrvatski hodočasnici nisu uspjeli pronaći nikoga od potomaka te nekoć brojne hrvatske zajednice.

Sudionici ovoga hodočašća su shvatili kako se vrlo brzo može prekinuti „lanac ljudi, obitelji, jezika, vjere i zajedničkoga pamćenja“. Upravo zato je zaključeno kako je na starijim obveza da mlađim generacijama ostave vjeru, obiteljsku priču, svijest o podrijetlu, običaje, pisanu riječ, kulturu i ponos na ono što jesu.

Ž.I., KT