Papa ih je pozvao da prošire svoje vidike i ujedine snage u slušanju, razumijevanju, predanju i zauzetosti. Kao uzor za to istaknuo je svetog Oscara Romera, nadbiskupa San Salvadora koji je ubijen 1980. i nedavno proglašen svetim. „Nadbiskup Romero je neprestani izvor nadahnuća za Crkve i biskupe, jer se osjećao pozvan žrtvovati se, trošiti se i umarati se, pokušavajući živjeti milosrđe, ne kao milostinju, nego kao poziv. Ali kao mnoge biskupe smatrali su ga lošim i sumnjivim, a u privatnim razgovorima nekih biskupa bio je izbačen iz zajedništva. 'Osjećati s Crkvom' bila mu je misao vodilja koja je obilježila njegov život u vjernosti, pa i u najtežim trenucima, prelivši se u mučeničku predanost koja je u svakodnevnoj službi potrebna današnjim ljudima“, rekao je Sveti Otac, prenosi Vaticannews.

Naglasio je da se Romero mogao sjediniti i živjeti Crkvu jer je ljubio onoga tko ga je rodio u vjeri. „Bez te nutarnje ljubavi bilo bi teško razumjeti njegov život i obraćenje, budući da ga je ta ista ljubav vodila sve do mučeništva. Mučeništvo nije znak za malodušnost ili ponašanje nekoga tko ne ljubi život. Mučenik je onaj koji zna zahvalu utjeloviti i prevesti u život. Nadbiskup je San Salvadora ljubio Crkvu kao majku koja ga je rodila u vjeri, osjećao se dijelom Crkve i prihvaćao doprinos i nauk Drugog vatikanskog sabora. Tamo je našao sigurnu ruku koja mu je pomogla slijediti Krista“, kazao je Papa.

Naveo je kako Romero nije bio ideolog. „Osjećati s Crkvom za njega je značilo gledati je kao Božji narod. Pred njim je nadbiskup Romero bio onaj koji sluša kako ne bi odbio njegovo nadahnuće. Tako nam je pokazao da pastir koji traži i želi susresti Gospodina, mora naučiti slušati kucanje srca svojega naroda, osjećati njegov miris i upiti njegove radosti i nade, njegove žalosti i tjeskobe, te tako u dubini razumjeti Božju riječ“, istaknuo je papa Franjo.

Prema njegovim riječima, u Crkvi Krist živi među nama i zato ona mora biti ponizna i siromašna, jer ohola i samodostatna Crkva nije Crkva kenoze. „Važno je da se ne bojimo slušati i dotaknuti rane ljudi. Pastir ne može biti daleko od patnje svojega naroda, dapače, njegovo srce se mjeri po tome koliko je taknut životima ranjenih i ugroženih. Ta patnja utječe na prioritete i ukuse, korištenje vremena i novca, na način molitve osluškujući neprestani poziv ljudi i stvarajući veze. Inače, radi se o vjeri koja je ostala na pola puta, ili još gore, o Bogu bez Krista, Kristu bez Crkve, Crkvi bez naroda“, naveo je rimski prvosvećenik.

Prema njegovim riječima, jedinstvena je prilika Svjetski dan mladih koji je započeo s pozornošću na domorodačke narode i one afričkog podrijetla, jer omogućava bolje približavanje stvarnosti naših mladih.

„Crkva je po svojoj prirodi majka i kao takva rađa život štiteći ga od svega što može ugroziti njegov razvoj. Promičite programe i obrazovne centre koji znaju pratiti vaše mlade, podržavati ih i pripremati za odgovornost. Uklonite ih s ulice prije nego što kultura smrti iskoristi njihov nemir i maštu, prodajući im čarobna rješenja. Nemojte to činiti s visoka, nego kao očevi, kao braća prema braći. Oni su Kristovo lice, a Kristu se ne dolazi odozgo prema dolje, nego odozdo prema gore. Budućnost traži da se poštuje sadašnjost poštujući dostojanstvo kultura vaših naroda“, rekao je Sveti Otac.

Pred lažnim interesima koji posvuda šire korupciju i rastu oduzimajući najsiromašnijima potrebno je, naglasio je biskupima, brinuti se o korijenima, štiteći bogatu povijesnu, kulturnu i duhovnu baštinu. „Podignite glas protiv kulturnog i duhovnog opustošenja svojih naroda koje proizvodi radikalno siromaštvo, jer ostavlja bez neophodnog vitalnog imuniteta koji održava dostojanstvo u najtežim trenucima“, dodao je Papa.

Poručio je da svi biskupi trebaju pomagati svećenicima kako bi rasli, promičući njih, a ne sebe, usvajajući siromaštvo jer ono poziva na plodnost i ono je zid, jer štiti od napasti duhovne svjetovnosti. „Potrebno je dati prednost vjerskim i poniznim vrijednostima, pred moći, taštinom i oholosti. Trebamo Crkvu koja ne želi da njezina snaga budu, kao što je govorio nadbiskup Romero, moćnici ili politika, nego koja se odriče plemstva kako bi hodila praćena jedino rukama Raspetoga koji je njezina istinska snaga. A to se treba pretvoriti u konkretne znakove. Trebamo preispitati svoju savjest o odlukama i prioritetima u korištenju sredstava, utjecaja i položaja. Siromaštvo je majka i zid jer čuva naše srce kako ne bi prihvatilo ustupke i kompromise koji slabe slobodu i otvorenost na koju nas Gospodin zove“, zaključio je papa Franjo.

KT