Sveti Otac je napomenuo kako se u posljednjem razglašava eshatološka radost progonjenih zbog pravednosti. „Ovo blaženstvo naviješta istu sreću kao i prvo: Kraljevstvo nebesko pripada progonjenima jednako kao i siromašnima duhom; tako razumijemo da smo stigli do kraja puta koji tvori jednu cjelinu i sačinjenog od prethodnih navještaja. Siromaštvo u duhu, plač, krotkost, žeđ za svetošću, milosrđe, čišćenje srca i djela mira mogu dovesti do progona poradi Krista, ali taj je progon u konačnici uzrokom radosti i velike nagrade na nebu. Put blaženstava je pashalni put koji vodi od življenja po svijetu do življenja po Bogu, od života koji se vodi tijelom – to jest sebičnošću – do života kojim ravna Duh (…) 'Strukture grijeha' koje su često plod ljudskog duha, oprečne Duhu istine kojega svijet ne može primiti, naprosto moraju odbaciti siromaštvo ili krotkost ili čistoću te proglasiti život po evanđelju zabludom i problemom, dakle nečim što treba marginalizirati. Tako misli svijet: 'To su idealisti ili fanatici'“, objasnio je Papa, donosi IKA.

Dalje je, navodeći da ako svijet živi u službi novca, objasnio kako svaki onaj tko pokaže da se može postići puninu života kroz darivanje i odricanje postaje smetnja za sustav gramzivosti. „Ta riječ 'smetnja' je ključna, jer jedino kršćansko svjedočanstvo, koje mnogim ljudima čini toliko dobra jer ga se drže, smeta onima koji imaju svjetovni duh (...) Zanimljivo je, privlači pažnju vidjeti kako u progonu mučenika neprijateljstvo raste sve do žestokoga gnjeva. Dovoljno je vidjeti progone europskih diktatura iz prošlog stoljeća: išlo se dotle da su se žestoko obrušile protiv kršćana, protiv kršćanskog svjedočenja i protiv herojstva kršćana (...)

Bolno je posjetiti da u ovome času ima mnogo kršćana koji trpe progone u raznim dijelovima svijeta i moramo se nadati i moliti da njihovoj nevolji što prije dođe kraj. Mnogo ih je: današnji su mučenici brojniji od mučenika iz prvih stoljeća. Izražavamo svoju blizinu toj braći i sestrama: jedno smo tijelo, a ti kršćani su okrvavljeni udovi Kristova tijela koje je Crkva“, podsjetio je poglavar Katoličke Crkve.

„Ali moramo isto tako paziti da ovo blaženstvo ne tumačimo na način da sebe proglašavamo žrtvom ili sažalijevamo same sebe (...) Moramo biti vjerni poniznom putu blaženstava, jer to je ono što vodi tome da budemo Kristovi, a ne od svijeta (...) Po isključenosti i progonstvu, ako nam Bog dadne tu milost, postajemo slični Kristu raspetom i, pridružujući nas njegovoj muci, očitovanje su novog života. Taj je život sam Kristov život, koji za nas ljude i radi našega spasenja 'prezren bješe, odbačen od ljudi'. Prihvaćanje njegova Duha može nas dovesti do toga da imamo tako veliku ljubav u srcu da smo spremni dati svoj život za svijet ne pristajući na kompromise s njegovim obmanama i prihvaćajući da ga odbacimo. Kompromisi sa svijetom predstavljaju opasnost: kršćanin je uvijek u napasti da čini kompromise sa svijetom, s duhom svijeta. To – odbacivanje kompromisa i ići putem Isusa Krista – život je Kraljevstva nebeskog, najveća radost, istinsko veselje. U progonima je, usto, uvijek prisutan Isus koji nas prati, prisutan je Isus koja nas tješi i snaga Duha koji nam pomaže ići naprijed. Nemojmo se obeshrabriti kad nas zbog života dosljedna evanđelju ljudi budu progonili: tu je Duh koji nas podupire na tome putu“, poručio je papa Bergoglio.

J.P., KT