Sveti Otac je podsjetio da nakon što je prošli put bilo govora o tomu kako je kršćanski navještaj radost, ovaj put se usredotočio na drugi vid: „on je za sve, kršćanski navještaj je radost za sve“. „Kad se istinski susretnemo s Gospodinom Isusom, udivljenost tim susretom prožme naše živote i traži da se prenosi dalje drugima. To je ono što On želi: da njegovo Evanđelje bude za sve. U njemu je, naime, jedna 'humanizirajuća snaga', ispunjenje života koji je određen za svakog muškarca i svaku ženu, jer Krist se za sve rodio, umro i uskrsnuo. Za sve: nitko nije isključen iz toga. U Evangelii gaudium čitamo: 'Svi imaju pravo primiti evanđelje. Kršćani imaju zadaću naviještati ga ne isključujući nikoga, ne kao oni koji nameću novu obvezu, nego kao oni koji dijele jednu radost, ukazuju na obzor ljepote i koji pozivaju druge na bogatu gozbu. Crkva ne raste kroz prozelitizam, već privlačnošću' (br. 14). Braćo, sestre, postanimo svjesni toga da smo u službi sveopće određenosti Evanđelja, ono je za sve; i ističimo se svojom sposobnošću da iziđemo izvan sebe samih – navještaj, da bi bio pravi navještaj, mora izići iz ljušture vlastitog egoizma – i sposobnošću da nadiđemo svaku granicu. Kršćani se sastaju na prostoru ispred crkve više nego u sakristiji, te obilaze 'trgove gradske i ulice'. Moraju biti otvoreni i ekspanzivni, 'ekstrovertirani', a ta im odlika dolazi od Isusa, koji je svoju prisutnost u svijetu učinio neprekidnim putovanjem, koje ima za cilj to da dopre do sviju, On čak i uči iz nekih svojih susreta“, posvijestio je poglavar Katoličke Crkve, prenosi IKA.

„U tome smislu Evanđelje izvješćuje o Isusovu iznenađujućem susretu sa strankinjom, Kanaankom koja ga moli da joj ozdravi bolesnu kćer. Isus odbija, govoreći da je poslan samo 'k izgubljenim ovcama doma Izraelova' i da 'ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima'. Ali žena, insistiranjem karakterističnim za jednostavne ljude, odgovara da i 'psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara!'. Isusa su se te riječi duboko dojmile te joj kaže: 'O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš'. Ovaj susret ima u sebi nešto jedinstveno. Ne samo da je netko nagnao Isusa da se predomisli – i to žena, strankinja i poganka – nego sam Gospodin nalazi potvrdu tome da njegovo propovijedanje ne smije biti ograničeno na narod kojemu pripada, nego mora biti otvoreno svima. Biblija nam pokazuje da, kad Bog pozove neku osobu i sklopi savez s nekima, kriterij je uvijek sljedeći: on izabire nekoga da dopre do drugih, to je Božji kriterij, kriterij Božjeg poziva. Svi su Gospodinovi prijatelji iskusili ljepotu, ali i odgovornost i težinu izabranosti od njega. I svi su iskusili obeshrabrenost pred vlastitim slabostima ili gubitkom svojih sigurnosti. No, najveća je napast primljeni poziv smatrati povlasticom, molim vas, to ne, poziv nije povlastica, nikada. Ne možemo reći da smo privilegirani u odnosu na druge, to ne. Poziv je radi služenja. A Bog izabire pojedinca zato da iskaže svoju ljubav svima, da dopre do sviju. Između ostalog, i zato da se spriječi napast poistovjećivanja kršćanstva s pojedinom kulturom, s pojedinom etničkom skupinom, s nekim sustavom. U potonjem slučaju ono gubi svoju istinsku katoličku narav, odnosno to da je za sve, svoju univerzalnost: to nije mala skupina 'prvoklasnih' izabranika. Ne zaboravimo: Bog izabire nekoga zato da iskaže svoju ljubav svima. Taj horizont univerzalnosti. Evanđelje nije samo za mene, ono je za sve, za sve, ne zaboravimo to“, poručio je papa Bergoglio, te nakon kateheze pozvao na molitvu za mir.                                                                                                 

J.P., KT