Nadbiskup Franco Coppola rođen je 31. ožujka 1957. u Maglieu, Apulija, u talijanskoj pokrajini Lecce. Za svećenika je zaređen 12. rujna 1981. i inkardiniran u Otrantskoj biskupiji.

Studirao je na Papinskoj crkvenoj akademiji, a istovremeno je doktorirao kanonsko pravo na Papinskom sveučilištu Gregoriana. U diplomatsku službu Svete Stolice stupio je 1993., radeći u papinskim misijama u Libanonu, Kolumbiji i Poljskoj te u Odjelu za odnose s državama Državnog tajništva. Godine 2003., kao ravnatelj za Bliski istok, pratio je kardinala Rogera Etchegaraya u mirovnoj misiji u Iraku prije izbijanja rata. Bio je savjetnik pri nuncijaturi u Burundiju.

Papa Benedikt XVI. imenovao ga je 16. srpnja 2009. apostolskim nuncijem u Burundiju i titularnim nadbiskupom Vinde te ga 12. rujna 2009. posvetio za biskupa.

Zatim je u vrijeme pontifikata pape Franje obavljao službu nuncija u Srednjoafričkoj Republici,  Čadu, Meksiku te u Belgiji i Luksemburgu.

Povijest odnosa duga više od 1 000 godina

Odnosi između Mađarske i Svete Stolice datiraju od početaka mađarske državnosti. Oko 1000. opat Asztrik putovao je u Rim kao izaslanik mađarskog vladara Stjepana, tražeći kraljevsku krunu od pape Silvestra II. Krunidba Stjepana, koji je kasnije postao svetac, simbolizirala je uključivanje Mađarske u kršćansku Europu.

Nova faza u odnosima započela je nakon Prvog svjetskog rata i raspada Austro-Ugarskog Carstva. Godine 1920. u Budimpešti je otvorena apostolska nuncijatura, a Mađarska je uspostavila diplomatske odnose sa Svetom Stolicom. To je bio dio šire politike papinske diplomacije koja je podržavala nacionalne težnje država nastalih raspadom europskih carstava.

Razdoblje komunističke represije

Nakon Drugog svjetskog rata, kako piše misyjne.pl, situacija Katoličke Crkve u Mađarskoj znatno se pogoršala. Komunističke su vlasti 1951. osnovale Ured za crkvene poslove, putem kojeg su kontrolirale aktivnosti Crkava. Pastoralne aktivnosti i svećenička formacija bile su ograničene. Godine 1959. zatvoreno je sjemenište u Budimpešti. Represija je utjecala i na crkvenu hijerarhiju, uključujući kardinala Józsefa Mindszentyja, koji je bio zatvoren, a kasnije je pronašao utočište u veleposlanstvu Sjedinjenih Američkih Država u Budimpešti. Umro je u egzilu 1975.

Godine 1964. Sveta Stolica sklopila je djelomični sporazum s mađarskim vlastima o imenovanju biskupa na upražnjena biskupska mjesta i održavanju kontakata sa sveopćom Crkvom. Dokument je podredio biskupska imenovanja kontroli komunističke države, ali je, između ostalog, dopustio sudjelovanje mađarskih biskupa na Drugom vatikanskom koncilu i djelomično otvaranje kontakata s inozemstvom.

Obnova diplomatskih odnosa

Političke promjene krajem 1980-ih stvorile su uvjete za normalizaciju odnosa. Godine 1988. mađarske su vlasti pozvale Ivana Pavla II. da posjeti zemlju. Papa je prihvatio poziv i otputovao u kolovozu 1991.

Dana 9. veljače 1990. potpisan je sporazum o obnovi diplomatskih odnosa između Mađarske i Svete Stolice. Dokument su potpisali vatikanski državni tajnik kardinal Agostino Casaroli i mađarski premijer Miklós Németh. Njime su sporazumi iz 1964. proglašeni zastarjelima i ukinuti. Pitanja koja se tiču ​​djelovanja Crkve od tada su se trebala uređivati ​​kanonskim pravom i mađarskim zakonima o slobodi savjesti i vjeroispovijesti.

Obnova diplomatskih odnosa označila je važan korak u obnovi vjerske slobode nakon desetljeća komunističke represije.

KT