Tako je Sveti Otac naznačio kako Evanđelja pokazuju koliko je molitva bila temeljna u Isusovu odnosu s njegovim učenicima. „To se već zorno vidi u izboru onih koji će kasnije postati apostoli. Luka njihov izbor stavlja u precizan kontekst molitve i kaže ovako: 'Onih dana iziđe na goru da se pomoli. I provede noć moleći se Bogu. Kad se razdanilo, dozva k sebi učenike te između njih izabra dvanaestoricu, koje prozva apostolima' (...) U Isusovom se životu uvijek iznova javlja molitva za njegove prijatelje. Apostoli ponekad postaju za nj razlog zabrinutosti, ali Isus ih je, kao što ih je primio od Oca, nakon molitve, tako i nosio u svojemu srce, pa i u njihovim pogreškama, i u njihovim padovima. U svemu tome otkrivamo da je Isus bio učitelj i prijatelj, uvijek spreman strpljivo čekati na učenikovo obraćenje. Vrhunac toga strpljivog očekivanja je 'tkanje' ljubavi koju je Isus ispleo oko Petra (...) Isusova ljubav i molitva za svakoga od nas ne prestaju, već štoviše postaju intenzivniji i mi smo u središtu njegove molitve! To moramo uvijek imati na pameti: Isus moli za mene, moli sada pred Ocem i pokazuje mu rane koje je sa sobom donio, da pokaže Ocu cijenu našega spasenja, to je ljubav koju gaji prema nama. Ali u ovom trenutku svatko od nas misli: moli li Isus sada za mene? Da. To je velika sigurnost koju moramo imati“, posvijestio je papa Franjo, prenosi IKA.

„Isusova se molitva vraća upravo u ključnom času njegova životnog puta, to je čas kad preispituje vjeru svojih učenika (...) Velikim prekretnicama Isusova poslanja uvijek prethodi molitva, ali ne površna (dosl. en passant), već intenzivna, dugotrajna molitva. U tim je trenucima uvijek prisutna molitva. Ta provjera vjere čini se ciljem no to je, naprotiv, nova polazišna točka za učenike, jer od tada pa nadalje Isus kao da je 'pojačao ritam' u svom poslanju, otvoreno im govoreći o svojoj muci, smrti i uskrsnuću. U toj perspektivi, koja instinktivno pobuđuje odbojnost, kako kod učenika, tako i kod nas koji čitamo Evanđelje, molitva je jedini izvor svjetlosti i snage. Svaki put kad kola krenu nizbrdo potrebno je intenzivnije moliti. I doista, nakon što je učenicima nagovijestio što ga čeka u Jeruzalemu, događa se zgoda Preobraženja (...) Ovo anticipirano očitovanje Isusove slave dogodilo se, dakle, u molitvi, dok je Sin bio uronjen u zajedništvo s Ocem i dao puni pristanak na njegovu volju ljubavi, na njegov naum spasenja. I, iz te molitve dolazi jasna riječ za trojicu učenika koji su bili u to uključeni: 'Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!'. Iz molitve dolazi poziv da se sluša Isusa, uvijek iz molitve“, objasnio je poglavar Katoličke Crkve dodavši kako iz  ovog letimičnog putovanja kroz Evanđelje može se zaključiti da Isus ne samo da želi da se moli kako On moli, već jamči da, čak i ako su pokušaji molitve potpuno uzaludni i neučinkoviti, uvijek se može računati na njegovu molitvu.

„Moramo biti svjesni ovoga: Isus moli za mene. Jednom mi je jedan dobri biskup rekao da je u vrlo teškom trenutku svoga života i velikoj kušnji, trenutku tame, pogledao gore prema bazilici i vidio napisanu ovu rečenicu: 'Petre, molit ću za tebe'. I to mu je dalo snagu i utjehu. I to se događa svaki put kad svaki od nas zna da Isus moli za njega. Isus moli za nas. U ovom trenutku, u ovom trenutku. Učinite tu vježbu pamćenja ponavljajući to (...) Čak i kad bi naše molitve bile samo zamuckivanja, ako bi ih ugrozila kolebljiva vjera, nikada ne smijemo prestati vjerovati u njega, ne znam kako se moli, ali On moli za mene. Podržane Isusovom molitvom, naše plahe molitve na orlovskim se krilima uzdižu do Neba“, poručio je Papa.

J.P., KT