Kard. Parolin slavio misu u povodu 800. obljetnice katedrale u Bruxellesu


Državni tajnik Svete Stolice kard. Pietro Parolin, Papin izaslanik u Bruxellesu povodom 800. obljetnice katedrale Sv. Mihaela i Sv. Gudule, predvodio je 11. siječnja misu kojom je počela proslava ove obljetnice.

Foto: Vatican News

Foto: Vatican News

„Prenosim vam srdačne pozdrave i duhovnu blizinu Njegove Svetosti Pape Leona koji je u ovoj prigodi želio na poseban način izraziti svoje zajedništvo s ovom Crkvom i ovom zemljom imenovavši me papinskim izaslanikom“, ovim se riječima na francuskom i engleskom jeziku Papin državni tajnik kard. Pietro Parolin obratio Crkvi u nadbiskupiji Malines-Bruxelles, belgijskoj kraljevskoj obitelji, biskupima ove zemlje i svim vjernicima, u propovijedi, prenosi IKA.

Kardinal se osvrnuo na dugu povijest ovog bogoslužnog mjesta – najprije kapele posvećene Sv. Mihaelu, zatim romaničke crkve, a u 13. stoljeću velike gotičke građevine te istaknuo da se Crkva ne rađa iz jednoga, izoliranog čina ili projekta ostvarenog u jednom trenutku, nego iz vjernosti koja se proteže kroz generacije. „Tijekom 800 godina katedrala svjedoči i prati kršćanski život u belgijskoj prijestolnici i naciji kroz duboko različita razdoblja“, dodao je kard. Parolin ističući kako ih Sv. Mihael poziva na budnost i razlučivanje, dok ih Sv. Gudula podsjeća da vjera raste kroz svakodnevnu vjernost, pozivajući tako Crkvu da zajedno živi istinu i služenje, odlučnost i blagost.

Državni tajnik podsjetio je, dalje, kako je dostojanstvo osobe ispred svake računice, da pravednost raste uključivanjem, a ne odvajanjem te kako se mir rađa iz priznavanja drugoga, a ne iz uravnoteženja strahova.

„U današnjoj europskoj stvarnosti Crkva se suočava s jednim od najodlučnijih izazova, a to je da ne izgubi svoju evanđeosku odvažnost“, primijetio je državni tajnik. „Crkva slabi kada prestane biti sol koja daje okus, svjetlo koje osvjetljava, kvasac koji potiče rast“, naglasio je kardinal te objasnio kako Crkva ne dominira poviješću, niti se jednostavno stapa s njom. „Ona prolazi njome kao prisutnost koja prati, razlučuje i služi. Kako uče crkveni oci, Crkva je sveta zbog dara koji prima, ali krhka zbog ograničenosti svojih članova. Zbog toga ne živi po savršenstvu, nego po milosti; ne po samodostatnosti, nego po zajedništvu“, rekao je, među ostalim.

J.P., KT