Skup, koji je otvorio Rimski biskup 7. listopada, okupio je oko 180 sudionika, 115 predsjednika biskupskih konferencija, poglavare Istočnih Crkava, bračne parove i stručnjake kako bi zajedno promišljali o tomu kako Crkva danas može bolje pratiti obitelji, javlja vaticannews.va.

Govornici na konferenciji za tisak na kraju ovog sedmodnevnog promišljanja o obitelji bili su: kardinal Luis Gerardo Cabrera Herrera, OFM, nadbiskup Guayaquila u Ekvadoru; nadbiskup Charles Jude Scicluna, nadbiskup Malte; vlč. Stanislaus Chu Ilo, profesor na Sveučilištu DePaul u Chicagu; o. Giacomo Costa, DI, savjetnik Glavnog tajništva Sinode zadužen sa metodologiju; mons. Philippe Bordeyne, dekan Pontifikalnog teološkog instituta Ivan Pavao II. za znanosti o braku i obitelji i koordinator stručnjaka te bračni par Solange Gregory Schila i Alisson Roberto Schila iz Brazila.

Pomoć obiteljima

O. Costa otvorio je konferenciju za tisak opisujući ozračje tijekom dana rasprave, koja se odvijala u duhovnoj blizini s Papom nakon njegove operacije. Govorio je i o zahvalnosti sudionika za pismo koje im je Papa uputio. Svećenik je rad susreta opisao kao „intenzivan“ osobito u razmjeni različitih perspektiva. Napomenuo je kako je među obrađenim temama bila i važnost pružanja duhovne i praktične podrške u situacijama obiteljskog nasilja i zlostavljanja, podsjetivši da su sudionici inzistirali na tomu da takva pomoć mora biti „pravodobna“ i usmjerena sa posebnom pažnjom na zaštitu djece i ranjivih osoba.

Dodao je da su sudionici također istaknuli potrebu smanjenja stigme koja može pratiti traženje pomoći u trenucima teškoća te su skrenuli pozornost na važnu ulogu koju bi obitelji trebale imati u odgoju i formaciji svećenika.

O. Costa potom je objasnio kako je završni dio susreta bio posvećen predstavljanju sintetskog izvješća, nakon čega su uslijedile rasprave najprije u manjim skupinama, a potom i na općoj sjednici. Primijetio je kako je izvješće prepoznato kao vjeran odraz rasprava, iako su dane određene konstruktivne opaske kako bi se dodatno naglasila njegova „misionarska dimenzija“.

Slušanje obitelji

Osvrćući se na apostolsku pobudnicu objavljenu prije deset godina, nadbiskup Scicluna istaknuo je kako je ona „poticaj na pastoralno preobraćenje, stav slušanja obitelji prije izricanja suda, nego i razlučivanja situacija sa otvorenim srcem“. Kazao je kako je potaknula i stav „traženja Božje volje, nego i olakšavanja susreta sa Božjim milosrđem, grleći ljude, nalazeći ih tamo gdje jesu i vodeći ih prema susretu sa Isusom kao Spasiteljem“. To je nazvao „blagom“ koje je Amoris laetitia donijela Crkvi, dodavši kako, deset godina kasnije, ona ostaje svjež dokument koji iznova treba otkrivati.

Predstavljajući ključne teme sintetskog izvješća susreta, mons. Bordeyne objasnio je kako su rasprave započele slušanjem te dovele do zajedničkog promišljanja o pitanjima koja su „izronila“. Među najjasnijim točkama suglasja, kazao je, bila je „ubrzana dinamika promjena“ koja u posljednjih deset godina utječe na obitelji, brak i običaje povezane sa njim u zemljama diljem svijeta.

Jedna od prvih obrađenih tema bila je ranjivost — središnji pojam u pobudnici Amoris laetitia i fokus osmog poglavlja ovoga dokumenta. Drugo područje promišljanja ticalo se društvenih i gospodarskih promjena te njihova utjecaja na obitelji. Kako je rekao rasprave su se odvijale uz svijest da je Crkva pozvana suočiti se sa ljudskim promjenama i razvojem, uključujući i pitanja bračnoga života i spolnosti.

Rasprave su također istaknule potrebu poticanja blizine i „međusobnog učenja“ između obitelji i Crkve - dviju stvarnosti koje se, kako su sudionici primijetili, „međusobno prožimaju i liče jedna na drugu“. Primarna zadaća pastira, ponovio je stav sudionika, nije osuđivati obitelji, nego ih slušati. Rasprave su se dotaknule i pitanja koja se u različitim dijelovima svijeta različito shvaćaju, uključujući i izvanbračne zajednice parova.

Pratiti obitelji

Oslanjajući se na rasprave vođene u Vatikanu proteklih dana, kardinal Herrera izdvojio je četiri obilježja obiteljskog života: molitvu, zajedništvo, formaciju i poslanje. Kardinal Guayaquila naglasio je kako je zajednička nit upravo praćenje, koje ne treba poticati samo u okruženjima gdje pojedinci rade, nego na dobrobit čitave Crkve.

Ta se misao odrazila i u svjedočanstvima bračnog para Schila, koji su posvjedočili kako je pristup, pažljiv ne samo prema ranjivostima obitelji, nego i prema njihovim snagama i darovima, produbio njihov „osjećaj pripadnosti Crkvi“.

Svoje je dojmove podijelio i prof. Chu Ilo naglasivši kako bi svaka biskupija kao i župe trebala bi imati pastoral braka i obitelji. „Sada je Crkva ta koja ide obiteljima, a prije je čekala. Crkva koja ide na egzistencijalne periferije života, umjesto da čeka da ljudi zapadnu u krizu pa tek onda dođu u Crkvu po rješenje je 'Crkva praćenja'“, kazao je profesor citirajući Papu: „Kakvu će Crkvu ljudi pronaći kada se osjećaju ranjivo?“

Kardinal Farrell, prefekt Dikasterija za laike, obitelj i život, zaključio je rad susreta čitanjem poruke pape Leona.

Inače, Sveti je Otac sudjelovao na susretu prije odlaska na operaciju 13. listopada, a dan prije zaključenja skupa poslao je pismo sudionicima, u kojemu je poručio kako će razmotriti plodove njihova rada i rasprava te u dogledno vrijeme ponuditi vlastita promišljanja. U pismu je Papa napisao: „Moja je nada da će obitelji uvijek biti aktivni sudionici u životu i poslanju vaših mjesnih Crkava te da će vam pomoći u razlučivanju puteva koji su pred vama.“

Ž.I., KT