Krakow

Kontinentalni kongres za odgojitelje u Krakowu


U Krakowu je od 1. do 7. rujna održavan Kontinentalni kongres za odgojitelje dviju slavenskih konferencija (Sjeverno- i Južnoslavenska konferencija) kojemu je nazočilo 30 sudionika.

Kontinentalni kongres za odgojitelje održan je pod vodstvom Generalnog tajništva Reda za formaciju i studij (FS) u čije su ime bili prisutni fra Cesare Vaiani, generalni tajnik, i fra Siniša Balajić, vicegeneralni tajnik.

U ime provincije Bosne Srebrene sudjelovali su fra Danijel Nikolić, provincijski tajnik za odgoj i izobrazbu, i fra Vili Radman, provincijski moderator trajne formacija.

Ostali predstavnici provincija iz Južnoslavenske franjevačke konferencije (Hercegovina, Hrvatska i Slovenija) bili su: fra Iko Skoko, fra Ivan Landeka, fra Ivan Režić, fra Mate Bašić i fra Janez Papa.

Okvirna tema skupa bila je Dimenzija pratnje u bratskom životu i o njoj se raspravljalo četiri dana pod raznim aspektima, a peti je dan na zaključnoj sjednici usvojen i Završni dokument.

Svakog dana su prijepodne držana predavanja, a onda je slijedio rad po grupama, na razini pojedinačnih konferencija te na općoj kongresnoj razini, na kojima se raspravljalo o pitanjima koja su bila vezana za teme određenih predavanja. Na koncu je na temelju toga rada po grupama, tj. refleksijama, sugestijama i prijedlozima sudionika, donesen i Završni dokument kongresa koji je bio jednoglasno prihvaćen zadnji dan skupa i zamišljen je kao uputa za daljnji formacijski rad na razini konferencija i provincija.

Održana predavanju su bila sljedeća: Uzajamna pratnja u bratskom životu (fra Siniša Balajić), Trajna formacija kao dimenzija pratnje u bratskom životu (fra Danijel Nikolić), Gvardijan kao redoviti pratitelj trajne formacije: njegova uloga, njegova formacija (fra Alard Maliszewski) i Pratitelji animacije zvanja: sva braća kao i provincijski animatori zvanja. Neki elementi prvog navještaja zvanja (fra Sergiusz M. Baldyga).

Završni dokument ima šest točaka: uz Uvod i Zaključak, u ostalim se točkama (2, 3, 4 i 5) govori o uzajamnoj pratnji u bratskom životu, trajnoj formaciji, važnoj i nezamjenjivoj ulozi gvardijana u tom procesu te animaciji zvanja. U tematskim se točkama uz opis tema donose i prijedlozi čije bi ostvarenje trebalo pomoći intenzivnijem bratskom te duhovno dubljem i kvalitetnijem životu braće u Franjevačkom redu. Tako se u Zaključku ističe: „Gospodin nas je pozvao da zvanje, koje nam je Sveti Franjo ostavio u nasljeđe, živimo s braćom. Stoga, s povjerenjem i bratskim entuzijazmom, kojeg smo svi osjetili za vrijeme kongresa, vraćamo se u naše zajednice obnovljeni i uvjereni da, pod vodstvom Duha Svetoga, našeg pravog Pratitelja, možemo ozbiljno živjeti svoj poziv i naviještati ga po cijelom svijetu.”

Ovaj Kongres je inače posljednji u nizu od šest, koje je Generalno tajništva Reda za formaciju i studij organiziralo tijekom protekle tri godine – dva kongresa godišnje. Od Azije do Latinske Amerike, od engleskog govornog područja do zapadne Europe, od Afrike do Poljske: ovi kongresi su došli do odgojitelja svih provincija i kustodija Reda i zamišljeni su kao djelotvoran doprinos formaciji braće. Održavanje Kongresa odgovara na odluku br. 3 posljednjeg Generalnog kapitula, koji je braću pozvao da “organiziramo kongrese odgojitelja na razini konferencija i cijelog Reda na temu dimenzije pratnje”, i predložio “promicanje kulture i pastoralne skrbi za zvanja te trajne i početne formacije u sveopćem bratstvu, počevši od RFF-a i svih dokumenata Reda“, prenosi Bosna Srebrena.

KT