Uvodno je Papa naznačio da je misao iz Psalma „kriterij za prosuđivanje kršćanskog života jer otkriva Božje lice i priznaje ljudsko siromaštvo“, te ju je kroz pet točaka pojasnio i dao smjerokaz za promišljanje i djelovanje.

„Primjećuje se, nažalost, kako je i u današnje vrijeme raširena društvena nepravda koja je plod arogantne korupcije, istodobno i diskriminirajuće i za svaku osudu. Gubitak osjećaja transcendencije u svakodnevnom životu više nije samo teorijsko poricanje postojanja Boga, nego se, radije, očituje u činjenici da se u nastojanjima oko postizanja osobne i društvene pravde izostavlja njegovu dobrotu i milosrđe“, upozorio je papa Leon istaknuvši kako su siromasi prvi koji trpe posljedice toga jer je na djelu logika zlostavljanja i isključivanja koja marginalizira i ponižava, kako pojedinca, tako i cijele narode.

Nadalje je konstatirao kako digitalno okruženje samo zaoštrava predrasude i potiče ravnodušnost prema njima te im ostaje jedino Bogu vapiti i u njemu nalaziti utočište te otkrivati svoje dostojanstvo. „To da je Bog utočište, nije samo obećanje, nego u osobi Isusa Krista postaje stvarnost. Bog prebiva među nama utjelovljenjem Sina po kojem željeno utočište postaje konkretno i vidljivo. Isus Krist uistinu je Božje utočište za siromahe“, naglasio je Papa te potaknuo kršćane neka tako žive kako bi u njima siromasi susreli Isusa. „Opsesiji onih koji zgrću bogatstva samo za sebe suprotstavlja se Božja postojanost koja svjedočenjem stvarnih ljudi otvara srce i prima sve u svoju ljubav“, napisao je.

U nastavku Sveti je Otac posvijestio kako kršćanska zajednica ne može ostati ravnodušna prema siromasima te spomenuo prispodobu o bogatašu i siromahu Lazaru. Citiravši riječi iz svoje pobudnice Dilexi te da Crkva ako želi doista biti Kristova, „mora biti Crkva blaženstava“  i prostor „u kome siromasi imaju povlašteno mjesto“ (br. 21), postavio je niz pitanja za promišljanje i ispit savjesti uz ovaj Dan siromaha, s ciljem uvidjeti „da sami siromašni postaju utočište drugima“. „Iskustvo siromaštva čini čovjeka posebno osjetljivim na obnovljenu solidarnost pred novim izazovima“, naglasio je Papa.

„Po Kristovoj ljubavi, naime, postajemo dionici Božjeg života ljubavi. U tome smislu, kršćani su pozvani, ne samo tražiti utočište u Bogu, nego i postati u Bogu utočište za druge, 'ne praveći razliku između onih koji pomažu i onih kojima se pomaže, između onih kod kojih se čini da daju i onih kod kojih se čini da primaju, između onih koji se čine siromašnima i onih koji osjećaju da mogu ponuditi svoje vrijeme, sposobnosti i pomoć. Mi smo Crkva Gospodnja, Crkva siromašnih, svi smo dragocjeni, svi smo osobe, svatko u sebi nosi jedinstvenu Božju riječ. Svaki pojedini dar je za druge' (Homilija, 17. kolovoza 2025.)“, poručio je Leon XIV.

Zaključno je, u kontekstu 800. obljetnice preminuća Sv. Franje Asiškog, potaknuo sve da se prisjete samilosti koju je ovaj Božji ugodnik imao prema prosjacima, a između ostaloga očitovao ju kad je hodočastio u Rim. „Kako bi razumio i osobno doživio njihovu patnju, skinuo je sa sebe odjeću i zamijenio je dronjcima jednog od prosjaka, a zatim je sjeo prositi milostinju i radosna srca proveo cijeli dan među siromasima (usp. Fonti Francescane, 1405-1406.). Želimo svjedočiti da je moguće i danas iskusiti isto to veselje stavljajući se u položaj siromašnih i slušajući ih umjesto da samo govorimo o njima. Oni koji imaju Boga kao svoje utočište, slobodni su donositi proročke odluke koje svjedoče da se sve može preispitati iz temelja, u poniznosti i bratstvu, koji jedini mogu izliječiti svijet ranjen arogancijom“, posvijestio je Papa te izrazio nadu da je ovaj X. svjetski dan siromaha „važan korak u ponovnu otkrivanju lica brojne braće i sestara koji traže utočište u Bogu i žele se osjećati u našim zajednicama kao kod svoje kuće“. „Ostanimo poslušni Božjoj riječi koja nas potiče na obraćenje srca. Neka Djevica Marija, koja je u raspetom tijelu svoga Sina promatrala ljubav Boga koji gladne napuni dobrima, a bogate otpušta praznih ruku (usp. Lk 1,53), prati svojim zagovorom“, poručio je Sveti Otac u poruci koju je napisao 13. lipnja, na spomendan Sv. Ante Padovanskog.