Dok Izrael nastavlja napadati nekoliko lokacija u Libanonu, mladi lokalni biskup rekao je katoličkoj dobrotvornoj organizaciji Pomoć Crkvi u nevolji – Aid to the Church in Need (ACN) da se situacija može opisati samo kao katastrofalna za malu naciju.

Govoreći iz Beiruta, 43-godišnji siro-katolički biskup Jules Boutros, kritizirao je informaciju da izraelske oružane snage napadaju samo lokacije povezane s milicijom Hezbollah koju podržava Iran. „Nedavno smo imali dva napada na hotele u Beirutu, od kojih se jedan nalazi u pretežno kršćanskoj četvrti. I naravno, bilo tko bi mogao odsjesti u hotelu. Ne mogu znati je li militant Hezbollaha iznajmio stan iznad mene ili je neki libanonski građanin iznajmio kuću, a zatim je ustupio Irancu. To je briga svakog Libanonaca koji živi u zgradi s nekoliko stanova ili u velikoj četvrti. Dakle, rizik je posvuda“, kazao je biskup Boutros te se požalio: „Baš jutros sam bio u luci gdje je Sveti Otac slavio misu za mir, u prisutnosti ne samo kršćana nego i svih Libanonaca, a sada, nakon samo tri mjeseca, imamo više od milijun izbjeglica.“

Najgore na granici s Izraelom

Ipak, najgora iskustva su ona iz područja bliže granici s Izraelom. „Napali su kršćanska sela na jugu, pa čak i ubili svećenika, oca Pierrea El-Raïa. Mogli su biti napadnuti jer je neka kuća primila šijitsku obitelj ili je prošao militant Hezbollaha. Napadaju bilo koga, bilo gdje. Ne možemo reći da u Libanonu postoji sigurno mjesto“, ustvrdio je biskup te objasnio kako je veliki dio stanovništva na jugu izbjegao, iako su neki kršćani inzistirali na tome da ostanu. „Ispraznili su cijeli jug Libanona. Govorimo o stotinama sela. To me osobno pogađa, jer moja obitelj tamo ima dom, moja majka je iz kršćanskog sela. Do sada nisu bili prisiljeni bježati, ali nama to puno znači jer su sve naše lijepe uspomene tamo. Ljudi koji su otišli ne znaju hoće li se ikada moći vratiti, a to je katastrofalno. Jako smo vezani za svoju zemlju. Naši preci su gradili te domove, brinuli se o njima, sadili masline, a sve je to ugroženo“, rekao je biskup Jules Boutros.

Rat unosi podjele

Na pitanje je li rat uzrokovao podjele među različitim libanonskim vjerskim zajednicama ili ih je zbližio, odgovorio je – oboje. „Prije nikada nismo čuli ljude iz šijitske populacije da kritiziraju Hezbollah, ali sada to čujemo. Nedavno je muftija šijitske zajednice upitan hoće li otvoriti vjerske objekte izbjeglicama, a on je rekao ne – da je to odgovornost vlade, a to je izazvalo negodovanje, posebno među šijitskom populacijom, koja je istaknula da su kršćani otvorili svoje crkve i samostane“, objasnio je biskup.

„U međuvremenu, sunitske, druzske i kršćanske zajednice ujedinjene su protiv ovog rata. Ne želimo rat. Ako imamo problema s Izraelom, trebali bismo pregovarati... Ne želimo se boriti“, istaknuo je mons. Jules.

Kršćani otvaraju svoja vrata

Što se tiče brige za raseljene, kršćani su bili posebno aktivni. Biskupije diljem zemlje otvorile su vrata svojih crkava, samostana i drugih zgrada kako bi primile interno raseljene. U mnogim slučajevima su preopterećeni i očajnički im je potrebna pomoć, koja varira ovisno o situaciji. „Nekima treba gorivo za generatore; nekima treba psiho-duhovna podrška; nekima trebaju perilice rublja kako bi oprali odjeću raseljenih; nekima trebaju televizori; neki su nas zamolili da im pomognemo osigurati pristup internetu; neki od njih traže pećnicu za kuhanje“, kazao je biskup i dodao kako postoje slučajevi obitelji koje su primile rođake te stoga su izvan službenog kruga pomoći. „Svećenik iz Tira ima kontakt s oko 120 obitelji na jugu i rekao je kako je jedini i najbolji način da im se pomogne novcem, jer je preopasno posjetiti ih osobno kako bi im se pružila materijalna pomoć. Čak je i apostolski nuncij, koji je nedavno posjetio jug na sprovodu oca Pierrea El-Raïa, morao putovati u naoružanom konvoju, s tenkovima“, opisao je situaciju biskup.

ACN pomaže

ACN već nekoliko godina podržava Crkvu u Libanonu i pomno prati nedavni razvoj događaja putem svog osoblja na terenu, kako bi pružio potrebnu pomoć. „Iz Libanona želimo zahvaliti ACN-u na vašoj velikodušnosti, na svemu što ste učinili da pomognete našoj djeci, našim obiteljima, posebno raseljenima i izbjeglicama u ovim ratnim i strašnim vremenima“, poručio je biskup Jules, dodajući „ali još uvijek nam treba više! Sve dok pomažemo našim raseljenima, djeci, starijim i invalidnim osobama, čak je i najmanji prilog puno za mnoge.“

KT