Osvrćući se na evanđeoski tekst 5. nedjelje kroz godinu (Lk 5,1-11), Papa je u homiliji istaknuo kako evanđelist opisuje Isusov stav na Genezaretskom jezeru s tri glagola: gledati, ući, sjesti. Isus je gledao, Isus je ušao, Isus je sjeo. Pojasnio je kako Isus nije zaokupljen time da pokaže svoju sliku mnoštvu, da izvrši neku zadaću, da se pridržava nekog rasporeda u svojemu poslanju. Naprotiv, uvijek na prvo mjesto stavlja susret s drugima, odnos, brigu oko onih napora i neuspjeha koji često opterećuju srce i oduzimaju nadu.

„Zato je Isus toga dana gledao, ušao i sjeo. Prije svega, Isus je opazio. Ima pažljiv pogled koji mu i usred silne gužve omogućuje uočiti dvije lađe privezane uz obalu i vidjeti razočaranje na licima onih ribara koji sada peru svoje prazne mreže nakon loše noći provedene u ribolovu. Isus upravlja svoj suosjećajni pogled. I nemojmo zaboraviti ovo: Božje suosjećanje. Tri Božja stava su blizina, suosjećanje i nježnost. Ne zaboravite: Bog je blizu, Bog je nježan i Bog je suosjećajan, uvijek! I Isus upire taj pogled pun suosjećanja u oči tih ljudi, vidi njihovu malodušnost, njihovu frustraciju što su cijelu noć radili, a ništa nisu uhvatili, njihov osjećaj praznog srca poput mreža koje sada drže u svojim rukama“, poručio je Papa, prenosi Vatican News.

U nastavku, Papa je zbog problema s disanjem zamolio nadbiskupa Diega Giovannija Ravellija da pročita do kraja njegovu homiliju.

„I vidjevši njihovu nevolju, Isus je ušao. Zamoli Šimuna da odmakne lađu od obale i ulazi u nju, ulazeći u prostor njegova života, probijajući se u neuspjeh koji prebiva u njegovom srcu. To je lijepo: Isus se ne ograničava na to da promatra stvari koje ne idu dobro, kao što mi često činimo, zatvarajući se na kraju u žalopojku i gorčinu. On, naprotiv, preuzima inicijativu, odlazi ususret Šimunu, zaustavlja se s njim u tom teškom trenutku i odlučuje se ukrcati na lađu njegova života koja se te noći vratila na obalu“, naglasio je Rimski biskup nadalje pojašnjavajući kako je Isus sjeo kad se uspeo u lađu, što je u evanđeljima karakteristično držanje učitelja. Posvijestio je kako, s obzirom da je vidio u očima i srcima tih ribara gorčinu noći mukotrpnog rada koji nije urodio plodom, Isus se uspinje u lađu da bi poučavao, da bi navijestio radosnu vijest, unio svjetlo u tu noć razočaranja, kako bi pripovijedao o Božjoj ljepoti u mukama ljudskog života, da dadne ljudima osjetiti da, i kad se sve čini izgubljenim, postoji nada.

„I onda se događa čudo: kad Gospodin uđe u lađu našeg života da nam donese radosnu vijest o Božjoj ljubavi koja nas uvijek prati i podupire, tada život ponovno počinje, nada se ponovno rađa, izgubljeni zanos se vraća i možemo ponovno baciti mreže u more“, ohrabrio je Papa.

Obratio se potom i pozdravio nazočne predstavnike vlasti, članove udruga i vojnih učilišta, kao i vojne ordinarije i kapelane, ističući kako im je povjereno veliko poslanje koje obuhvaća višestruke dimenzije društvenog i političkog života: obranu naših zemalja, predano zalaganje za sigurnost, zaštita zakonitosti i pravde, prisutnost u zatvorima, borbu protiv kriminala i raznih oblika nasilja koji prijete narušavanju društvenog mira. Spomenuo je i one koji vrše važnu službu u prirodnim katastrofama, za zaštitu stvorenog, za spašavanje života na moru, za najosjetljivije, za promicanje mira.

„Gospodin također traži od vas da činite što i On: da gledate, uđete i sjednete. Ponajprije, da gledate, zato što ste pozvani imati pažljiv pogled, koji umije dokučiti prijetnje općem dobru, opasnosti koje se nadvijaju nad živote građana, ekološke, društvene i političke opasnosti kojima smo izloženi. Da uđete, jer vaše uniforme, disciplina koja je od vas učinila prekaljene ljude, hrabrost koja vas odlikuje, prisega koju ste položili, sve vas to podsjeća koliko je važno ne samo vidjeti zlo i prokazati ga, nego i ući u lađu u oluji i zalagati se da ne potone, s misijom u službi dobra, slobode i pravde. I na kraju, sjesti, jer vaša prisutnost u našim gradovima i gradskim četvrtima, to što ste uvijek na strani zakona i na strani najslabijih, postaje lekcija za sve nas: uči nas da dobro može pobijediti usprkos svemu, uči nas da su pravednost, lojalnost i ljubav prema društvu u kojem se živi i danas potrebne vrijednosti, uči nas da možemo stvoriti ljudskiji, pravedniji i svijet u kojem će biti više bratstva, unatoč oprečnim silama zla“, poručio je Sveti Otac potičući ih na kraju da ne izgube iz vida svrhu svoje službe i svojih djela: „promicati život, spašavati život, uvijek braniti život“.

J.M., KT