Papa je napomenuo kako se više puta u povijesti Crkve javljala napast prakticiranja intimističkog kršćanstva, koje u javnim liturgijskim obredima ne prepoznaje njihovu duhovnu važnost. „Često se ta težnja zalagala za pretpostavljenu veću čistoću religioznosti, koja nije ovisila o vanjskim ceremonijama koje se smatraju beskorisnim ili štetnim teretom. U središtu kritika nije završio određeni obredni oblik slavljenja, već sama liturgija. Kritika određenog oblika liturgijske molitve.
U Crkvi se mogu naći određeni oblici duhovnosti koji nisu mogli na odgovarajući način integrirati liturgijski trenutak. Brojni vjernici, iako ustrajno sudjelujući u obredima, napose nedjeljnoj misi, hranu za svoju vjeru i svoj duhovni život radije crpe iz drugih izvora, primjerice pobožnosti. Posljednjih desetljeća učinjeno je dosta koraka u tom smislu. Konstitucija Sacrosanctum Concilium (…) na cjelovit i organski način potvrđuje važnost božanske liturgije za život kršćana koji u njoj nalaze ono objektivno posredovanje, koje zahtijeva činjenica da Isus Krist nije ideja ili osjećaj, već živa Osoba a njegovo Otajstvo je povijesni događaj (…) Stoga ne postoji kršćanska duhovnost koja nije ukorijenjena u slavljenju svetih otajstava“, posvijestio je poglavar Katoličke Crkve.

„U Katekizmu piše: 'Poslanje Krista i Duha Svetoga koje, u sakramentalnom bogoslužju Crkve, naviješta, uprisutnjuje i priopćuje otajstvo spasenja, nastavlja se u srcu koje moli.' (br. 2655). Liturgija, sama po sebi, nije samo spontana molitva, već nešto više i izvornije: to je čin koji utemeljuje cjelokupno kršćansko iskustvo, a time i molitvu (…) Liturgija, upravo zbog svoje objektivne dimenzije, traži da se slavi sa žarom, da se milost izlivena u obredu ne rasprši, nego da dostigne svačije iskustvo (…) Kršćanska molitva čini vlastitom Isusovu sakramentalnu prisutnost. Ono što je izvanjsko postaje dio nas: liturgija to čak izražava prirodnom gestom jedenja. Misu ne možemo samo 'slušati', ne možemo reći da 'misu slušamo' kao da smo samo promatrači nečega što prolazi pokraj nas, a da mi nismo dionici toga. Misu uvijek slavi ne samo svećenik koji ju predslavi, nego i svi kršćani koji ju žive. Središte je Krist (…) Kad su prvi kršćani počeli živjeti svoje bogoslužje, činili su to aktualizirajući Isusove geste i riječi, u svjetlu i snazi Duha Svetoga, kako bi njihov život, postignut tom milošću, postao duhovna žrtva prinesena Bogu“, naglasio je papa Franjo objasnivši kako je ovaj pristup bio prava „revolucija“, prenosi laudato.hr.

Na kraju je podsjetio na riječi Sv. Pavla iz Poslanice Rimljanima: „Zaklinjem vas, braćo, milosrđem Božjim: prikažite svoja tijela za žrtvu živu, svetu, Bogu milu – kao svoje duhovno bogoslužje“. „Život je pozvan postati štovanje Boga, ali to se ne može dogoditi bez molitve, osobito liturgijske molitve. Neka nam to razmišljanje pomogne kada idemo na nedjeljnu misu da budemo svjesni da idem na susret s Gospodinom, idem moliti s Njim. Kada idemo na slavlje krštenja tamo je prisutan Krist koji krsti. Kažu: 'Oče, to je neka ideja, način govora'. Ne, ne to nije način govora. Krist je prisutan. U liturgiji Gospodin moli s tobom“, poručio je papa Bergoglio.

Nakon kateheze podsjetio je kako se 4. veljače obilježava Prvi međunarodni dan ljudskog bratstva, nedavno ustanovljen rezolucijom Generalne skupštine Ujedinjenih naroda. „Takva inicijativa uzima u obzir i susret koji se dogodio 4. veljače 2019. u Abu Dhabiju, kada smo Veliki imam Al-Azhara Ahmad Al-Tayyeb i ja potpisali Rezoluciju o ljudskom bratstvu za mir u svijetu i zajednički suživot. Jako sam sretan što se narodi cijeloga svijeta kroz ovu proslavu ujedinjuju, usmjerujući se na promicanje međureligijskog i međukulturalnog dijaloga“, istaknuo je Sveti Otac.

J.P., KT