Na groblju Campo Verano nalazi se zavodska grobnica koju ova zajednica svake godine pohodi ususret spomenu svih vjernih mrtvih – Dušnom danu. Na molitvi su sudjelovale i sestre Milosrdnice, Kćeri milosrđa predvođene vrhovnom poglavaricom s. Fides Babić te hrvatski vjernici laici koji žive i djeluju u Rimu.

Molitveni susret započeo je krunicom kod zavodske grobnice iz 1859., u koju su pokopani mnogi svećenici koji su svojim djelovanjem ostavili dubokoga traga u povijesti Hrvatskog zavoda Sv. Jeronima. Uslijedila je Služba riječi koju je predvodio rektor Marko Đurin.

Spomen na biskupa de Dominisa

Prema običaju komemoriranja nekog od svećenika koji je djelovao u Zavodu, rektor se ove godine – u prigodi 400. godišnjici njegove smrti – prisjetio Markantuna de Dominisa (1560. – 1624.), Približavajući lik ovoga senjskog biskupa (1600. – 1602.) i splitskog nadbiskupa (1602. – 1616.) te člana bratovštine Sv. Jeronima (od 1602.) spomenuo je da je bio rodom iz plemićke obitelji Dominis s otoka Raba. Po završetku školovanja u Padovi, predavao je u raznim talijanskim gradovima matematiku, filozofiju, logiku i retoriku. Nakon pogibije njegova strica Antuna, senjskog biskupa koji je poginuo pod Klisom 1596. predvodeći senjske uskoke u borbi protiv Turaka, de Dominis se vratio u Hrvatsku i preuzeo dužnost upravitelja Senjske biskupije. Njegove biskupske službe, kako je objasnio rektor Đurin, i u Sinju i u Splitu, obilježene su brojnim unutarcrkvenim i (vanjsko)političkim sukobima. Rastrgan time, ogorčen i nezadovoljan, odrekao se nadbiskupske stolice i otišao u Veneciju, a uskoro u London kamo je stigao u prosincu 1616., stekavši naklonost kralja Jakova I. U Engleskoj je uživao veliki ugled, o čemu svjedoči činjenica da je kralj slušao njegove propovijedi. Za boravka u Engleskoj objavio je svoje glavno djelo O crkvenoj državi (De republica ecclesiastica) u kojem se zalaže za dijalog unutar Crkava i njihovo ujedinjenje što ga na neki način čini pretečom ekumenizma. Tom je cilju posvetio svoj život. Kad je vidio da njegova ideja pomirenja ne nalazi na plodno tlo u Engleskoj i kad je njegov osobni prijatelj Grgur XV. postavljen na papinsku stolicu, odlučio se vratiti u Rim. No, nakon što je ovaj Papa ubrzo preminuo, a na Petrovu stolicu došao Urban VIII., Inkvizicija je uhitila de Dominisa. Nakon saslušanja svjedoka, stekavši uvjerenje da je ponovo upao u herezu, suci su mu dali rok od tri mjeseca da sastavi svoju obranu. U međuvremenu je umro prirodnom smrću 8. rujna 1624. Poslije smrti, Dominisa svejedno još nisu pokopali. Čekala se osuda, koja je nad njegovim tijelom proglašena 20. prosinca 1624. u crkvi Santa Maria sopra Minerva. Inkvizicijskom je odredbom njegovo tijelo izvađeno iz lijesa, provučeno ulicama Rima i javno spaljeno na Campo dei Fiori, te bačeno u Tiber skupa s njegovim pisanim djelima, 21. prosinca 1624. Na kraju je rektor Marko potaknuvši sve da mole za ovoga nekadašnjeg biskupa milosrđe Božje i pokoj vječni.

Uz grobnice sestara Milosrdnica i Kćeri milosrđa

Nakon završetka molitve kod zavodske grobnice, zajednica je pošla prema grobnici Družbe Sinova Bezgrješne gdje je bio pokopan sluga Božji Bonifacije Pavletić (1864. – 1897.), no čiji su posmrtni ostaci u međuvremenu preneseni u crkvu Generalne kuće Družbe u Rimu.

Posljednja postaja bila je kod bila je kod grobnicȃ sestara Milosrdnica i sestara Kćeri milosrđa. I ovdje je održana prigodna Služba riječi kojom je ujedno i zaključen ovogodišnji zajednički molitveni pohod hrvatske rimske zajednice groblju Campo Verano.

Inače, posjet ovom groblju simbolizira iskrenu zahvalu kroz molitvu i sjećanje svima onima koji su na poseban način bili uključeni bilo u život Hrvatskog zavoda Sv. Jeronima u Rimu, bilo u službi Crkvi i hrvatskom narodu.

Florijan Zagorščak/ KT