Sombor

Nadbiskup Vukšić predvodio misu na Gerardovo u Somboru


U karmelićanskoj crkvi u Somboru 24. lipnja obilježena je 70. obljetnica smrti sl. Božjeg o. Gerarda Tome Stantića.

Na dan njegove smrti svečano euharistijsko slavlje predvodio je vrhbosanski nadbiskup metropolit mons. Tomo Vukšić, u koncelebraciji s biskupom Subotičke biskupije mons. Franjom Fazekašem te velikim brojem karmelićana i svećenika.

Svetoj misi nazočio je velik broj hodočasnika Subotičke biskupije i Slavonskog Broda, od kojih su neki pješice prešli i oko 150 kilometara.

Liturgijsko slavlje pjesmom su animirali zborovi iz župa Subotičke biskupije te župni zbor iz Novog Sada.

Isusovi sljedbenici
Nakon svetopisamskih čitanja i naviještenog Evanđelja nadbiskup Vukšić uputio je prigodnu propovijed. „Započet ćemo ovo naše zajedničko razmišljanje jednom od posljednjih misli iz odlomka iz Evanđelja koji nam je upravo naviješten, a gdje smo čuli kako je Ivan rastao i duhom jačao. Danas, naime, na svetkovinu Ivana Krstitelja koju slavimo kao onu koja je danas po redu u našem liturgijskom kalendaru. Ali kad smo okupljeni u povodu 150. godišnjice rođenja i 70. godišnjice rođenja za nebesa o. Gerarda, odnosno oca Grge, kako sam pročitao da su ga ovdje rado zvali. Sva pouka i Sv. Ivana Krstitelja i sluge Božjega čije obljetnice su nas danas ovdje okupile, poručuju nam kako nam je zadaća rasti i duhom jačati. Svo nasljedovanje s naše strane njihovih primjera, draga braćo i sestre, svodi se na to. Rasti svakodnevno i u svakom smislu i duhom jačati kao Isusovi sljedbenici i njegova Božja dobra djeca (…) Svetost, draga braćo i sestre, jest nešto što je ponajprije naša želja, naš plan, naše nastojanje i željeti biti poput ovih velikih likova nikako ne može biti smatrano umišljenošću i ne daj Bože ohološću, nego je riječ o izvornoj kršćanskoj želji koju u vlastitom životu treba njegovati s poniznošću, kao što je to činio Ivan Krstitelj. Naime, svetost Crkve i svetost njezinih članova jedina je ispravna povijest Crkve“, posvijestio je vrhbosanski nadbiskup.

Oni koji su najviše ljubili
„Zahvaljujemo dragome Bogu i za primjer Gerarda koji je danas u stanju sluge Božjega. Zahvaljujemo dragome Bogu što (…) je sretna okolnost da je cijela nadbiskupija ovu godinu njemu posvetila, njemu ponajprije u obliku njegove duhovnosti, njegova načina svjedočenja za Krista Gospodina, njegova načina življenja svećeničke službe, njegova načina posredovanja Božjega milosrđa, njegova načina propovijedanja i svjedočenja dobrote i pogotovo njegov način opraštanja obraćenima u sakramentu svete ispovjedi. Pročitao sam da je nekada napisao kako najveći sveci nisu oni koji su najmanje sagriješili, nego oni koji su najviše ljubili. Nema, draga braćo i sestre, ni čovjeka, a ni sveca koji nije griješio. I veličina svetosti ničija, pa ni Ivana Krstitelja, ne mjeri se količinom maloga broja njegovih grijeha, nego količinom ljubavi prema Bogu i prema braći i sestrama, grijesima usprkos iz kojih se čupao, molio Božje oproštenje i nasljedovao primjer poniznosti Krista Gospodina“, poručio je, među ostalim, mons. Vukšić.

Spomenimo još kako su prije mise dodijeljene nagrade djeci koja su ove godine sudjelovala na likovnom natječaju Karmelićanskog samostana u Somboru, vicepostulature sluge Božjega oca Gerarda Tome Stantića i Katehetskog ureda. Natječaj se organizira svake godine u povodu Gerardova. Tema ove godine bila je sveto krštenje. Na natječaj je pristigao velik broj radova djece iz Subotice, Đurđina, Tavankuta, Novog Sada, Sonte, Palića i Sombora.

Izvedene su i pjesme posvećene o. Gerardu te scenski prikaz njegova života u izvedbi Marijinih zvjezdica iz župe Uzvišenja Blažene Djevice Marije s Bikova, pod vodstvom s. Kristine Rablovski.

O. Gerard Tomo Stantić

O. Gerard Tomo Stantić kandidat je za oltar. Postupak za njegovo proglašenje blaženim i svetim pokrenuo je 1985. tadašnji subotički biskup Matija Zvekanović.

Rođen je 16. rujna 1876. na salašu blizu sadašnjeg mjesta Đurđin. Za svećenika je zaređen 1902., a dvije godine kasnije, kao mladi karmelićanin, došao je u Sombor, iste godine kada je ondje otvoren Karmelićanski samostan. U Somboru je proveo 52 godine. Preminuo je 1956., a 1985. njegovi su posmrtni ostaci iz karmelske grobnice na Velikom katoličkom groblju preneseni u Karmelićansku crkvu, u oltar Svetog Križa.

Biskup Subotičke biskupije mons. Franjo Fazekaš proglasio je ovu godinu Godinom Sluge Božjega o. Gerarda Tome Stantića, karmelićanina.

J.P., KT