Opća audijencija

Ne dajmo da nas umor svlada


Na općoj audijenciji u srijedu, 10. studenoga Papa je priveo kraju niz kateheza o Poslanici Galaćanima, zajedno s vjernicima okupljenim u dvorani Pavla VI.

Foto: vatican.va

Foto: vatican.va

Sveti Otac je napomenuo kako bi se o toliko drugih sadržaja, prisutnih u ovom spisu Sv. Pavla, moglo samo razmišljati. „Božja je riječ nepresušan izvor. A Apostol nam je u ovoj Poslanici govorio kao vjerovjesnik, kao teolog i kao pastir. Sveti biskup Ignacije Antiohijski ima jedan lijepi izraz kad piše: 'Samo je jedan učitelj koji koje govorio i ono što reče nasta; ali stvari koje je rekao šuteći dostojne su Oca. Onaj tko posjeduje Isusovu riječ zna slušati i njegovu šutnju'. Možemo reći da je apostol Pavao znao toj Božjoj šutnji dati da progovori (…) Pavao nikada ne smjera na kršćanstvo irenističkih (irenizam = popustljivost u bitnome da bi se kako-tako živjelo u nekom opasnom kompromisu) crta, lišenog poletnosti i snage, sasvim obratno. Branio je slobodu koju je donio Krist strašću koja dan-danas nikoga ne ostavlja ravnodušnim, poglavito ako se sjetimo patnji i samoća koje je morao podnositi (…) Potvrđivao je s parezijom (parresia), to jest hrabro, vjernicima da sloboda nije nipošto isto što i razuzdanost, niti vodi do oblika tobožnje samodostatnosti. Naprotiv, Pavao je stavljao slobodu pod okrilje ljubavi i odredio da je njezino dosljedno vršenje u službi ljubavi“, podcrtao je poglavar Katoličke Crkve, prenosi IKA.

„Čitava je ta vizija stavljena u obzor života po Duhu Svetom, koji vodi ispunjenju Zakona koji je Bog dao Izraelu i sprječava ponovni pad pod ropstvo grijeha. Uvijek vreba ta napast vraćanja natrag. Jedna definicija kršćana, koju nalazimo u Svetome Pismu, kaže da mi kršćani nismo ljudi koji idu natrag, koji se vraćaju natrag (…) Na kraju ovog itinerara kateheza čini mi se nekako da se u nama može roditi dvojaki stav. S jedne strane, Apostolovo učenje rađa u nama oduševljenje; osjećamo se potaknuti odmah slijediti put slobode, 'živjeti po Duhu'. Živjeti uvijek po Duhu: to nas čini slobodnima. S druge strane, svjesni smo svojih ograničenosti, jer se svakoga dana možemo izravno osvjedočiti koliko nam je teško biti poučljivi Duhu, slijediti njegovo blagotvorno djelovanje. Tada nas može snaći umor koji sputava taj zanos i oduševljenje. Čovjek se osjeti obeshrabrenim, slabim, katkad marginaliziranim u odnosu na način života po svjetovnom duhu (…) Moramo probuditi Krista u svome srcu i tek tada ćemo moći promatrati stvari njegovim očima, jer njegov pogled seže onkraj oluje. Tim njegovim mirnim pogledom naš se vidokrug širi i vidimo ono što je nama samima upravo nepojmljivo da ćemo otkriti“, posvijestio je papa Franjo dodavši kako na tom zahtjevnom ali očaravajućem putu, Apostol podsjeća da se ne može dopustiti ikakav umor u činjenju dobra.

Naglasio je: „Nemojte se umoriti činiti dobro“. „Moramo se uzdati da Duh uvijek pritječe u pomoć našoj slabosti i pruža nam podršku koja nam je potrebna. Naučimo se, dakle, češće zazivati Duha Svetoga! Moraš reći u trenucima teškoće: 'Dođi, Duše Sveti'. Ključna riječ je 'dođi'. Ali to moraš reći svojim jezikom, svojim riječima (…) A prisutnošću Duha mi čuvamo slobodu. Bit ćemo slobodni, slobodni kršćani, nećemo biti navezani na prošlost u negativnom smislu te riječi, nećemo biti robovi navika, nego slobodni kršćanskom slobodom, onom koja nam pomaže rasti i sazrijevati. Ta će nam molitva pomoći živjeti u Duhu, u slobodi i radosti, jer kad dođe Duh Sveti s njim dođe radost, istinska radost. Neka vas Gospodin blagoslovi“, poručio je na kraju papa Bargoglio.

J.P., KT