Na početku susreta okupljeni su za Svetog Oca pripremili ples i pjesmu, te uputili svoja svjedočanstva. On im je na tome zahvalio na mađarskom jeziku kazavši im köszönöm (hvala). „Mons. Ferenc rekao nam je da je mladost vrijeme za velika pitanja i velike odgovore. Istina je, i važno je da postoji netko tko provocira i sluša vaša pitanja, a tko vam ne daje lake i unaprijed spakirane odgovore, već vam pomaže da neustrašivo izazovete avanturu života u potrazi za velikim odgovorima. Unaprijed spakirani odgovori ne koriste, ne čine sretnima (...) Vi me možete pitati: kako se pobjeđuje u životu, kako biti pobjednici u životu? Postoje dva temeljna koraka, kao u sportu: prvo, ciljati visoko – prvi korak; drugo, vježbati“, ohrabrio je poglavar Katoličke Crkve, javlja Vatican News.

Dalje je, među ostalim kazao, kako je šutnja tlo na kojemu se njeguju dobrotvorni odnosi, jer omogućuje povjeriti Isusu ono što se živi, prinijeti lica i imena, prebaciti mu svoje malaksalosti, nabrojiti prijatelje i izmoliti molitvu za njih. „Šutnja nam daje priliku pročitati stranicu Evanđelja koja govori našem životu, pokloniti se Bogu, pronalazeći tako mir u srcu (...) Šutnja je, dakle, vrata molitve, a molitva je vrata ljubavi. Dóra, želio bih ti zahvaliti – tebi Dóra, jer si o vjeri govorila kao o ljubavnoj priči – lijepo je ovo, tvoje iskustvo – gdje se svaki dan suočavaš s poteškoćama adolescencije, ali znaš da postoji Netko s tobom, Netko za tebe, a taj Netko, Isus, nema straha svladavati s tobom svaku prepreku na koju naiđeš (...) Molitva nije dosadna (...) Mi je činimo dosadnom. Molitva je susret, susret s Gospodinom: to je lijepo (...) Dragi prijatelji, postoji još jedna stvar koju bih želio podijeliti s vama, stranica Evanđelja koja sažima ono što smo rekli. Prije godinu i pol dana bio sam ovdje na Euharistijskom kongresu. U Evanđelju po Ivanu, u 6. poglavlju, postoji lijepa euharistijska stranica u čijem je središtu jedan mladić. Govori o mladiću koji je u mnoštvu slušao Isusa, vjerojatno je znao da će susret dugo trajati i bio je dalekovidan. Ponio je sa sobom ručak. Vi ste ponijeli sendvič? E ovaj je bio ponio ručak. Ali Isus osjeća samilost prema mnoštvu – bilo ih je više od pet tisuća – i želi ih nahraniti. Potom, u svom stilu, učenicima postavlja pitanja kako bi deblokirao njihove energije. Pita jednoga od njih kako to učiniti i stiže odgovor 'računovođe': 'Dvjesto denara kruha nije dovoljno ni da svatko dobije po komad' (Iv 6,7). Drugim riječima: matematički nemoguće (...) Međutim, Evanđelje ne govori detalj, koji ostavlja našoj mašti: kako su učenici uspjeli uvjeriti tog mladića da da sve što je imao? (...) Došao je primiti od Isusa i nalazi se u tome da daje Isusu. Ma tako se događa čudo. Nastaje dijeljenjem: umnažanje koje je izvršio Isus počinje dijeljenjem tog mladića s Njim i za druge. Malo toga mladića u Isusovim rukama postaje puno. Evo kamo vodi vjera: do slobode davanja, do entuzijazma darivanja, do prevladavanja strahova, do uključivanja! Prijatelji – završavam s ovim – svaki od vas je dragocjen Isusu, a i meni! Upamti da nitko ne može zauzeti tvoje mjesto u povijesti svijeta, u povijesti Crkve: nitko ne može uzeti tvoje mjesto. Nitko ne može ono što možeš samo ti. Pomognimo si onda vjerovati da smo voljeni i dragocjeni, da smo stvoreni za velike stvari. Molimo za to i ohrabrimo se u tome! I sjetite se također da mi svojom molitvom činite dobro“, poručio je, među ostalim, papa Bergoglio.

Kasnije istoga dana uslijedio je njegov privatni susret s članovima Družbe Isusove u Apostolskoj nuncijaturi.

J.P., KT