Kako je objasnio Sveti Otac na početku, u središte razmišljanja, na općoj audijenciji posvećenoj međureligijskom dijalogu, želio je staviti riječi Gospodina Isusa upućene Samarijanki: „Bog je duh, i koji se njemu klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju“, objavio je vatican.va.
„U Evanđelju ovaj susret otkriva samu bit autentičnog religijskog dijaloga – razmjenu koja se uspostavlja kada se ljudi iskreno otvaraju jedni drugima, slušaju s pozornošću i obogaćuju se međusobno. To je dijalog koji izvire iz žeđi: Božje žeđi za ljudskim srcem i ljudske žeđi za Bogom. Na zdencu u Siharu Isus nadilazi prepreke kulture, spola i religije. On Samarijanku poziva na novo shvaćanje klanjanja koje nije vezano uz neko određeno mjesto – 'ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu' – nego se ostvaruje u Duhu i istini. Ovaj trenutak sažima samu srž međureligijskog dijaloga: otkrivanje Božje prisutnosti onkraj svih granica i poziv da ga zajedno tražimo s poštovanjem i poniznošću“, posvijestio je poglavar Katoličke Crkve.

„Prije 60 godina, 28. listopada 1965., Drugi vatikanski sabor proglašenjem deklaracije Nostra aetate otvorio je novi obzor susreta, poštovanja i duhovnog gostoprimstva. Ovaj svijetli dokument uči nas da susrećemo pripadnike drugih religija ne kao strance, nego kao suputnike na putu istine; da poštujemo razlike potvrđujući zajedničku ljudskost; te da u svakoj iskrenoj religijskoj potrazi prepoznamo odsjaj jednog božanskog otajstva koje obuhvaća sva stvorenja.
Ne smije se zaboraviti da je Nostra aetate prije svega bila usmjerena prema židovskom svijetu, s kojim je Sv. Ivan XXIII. želio ponovno uspostaviti izvorni odnos. Prvi put u povijesti Crkve nastao je doktrinarni dokument o židovskim korijenima kršćanstva koji je, na biblijskoj i teološkoj razini, označio točku bez povratka: 'Veza... duhovno povezuje narod Novoga saveza s Abrahamovim potomstvom. Crkva Kristova priznaje da su, po Božjemu spasenjskom naumu, počeci njezine vjere i njezina izabranja već prisutni među patrijarsima, kod Mojsija i proroka' (Nostra aetate, 4) (…) Danas s zahvalnošću možemo gledati na sve što je postignuto u židovsko-katoličkom dijalogu tijekom ovih 60 godina“, naglasio je papa Prevost.

Dalje je posvijestio kako to nije samo plod ljudskog truda, nego i pomoć Boga koji je, prema kršćanskom uvjerenju, sam dijalog. „Ne možemo zanijekati da su tijekom tog vremena postojali nesporazumi, teškoće i sukobi, ali oni nikada nisu zaustavili dijalog (…) Duh Nostra aetate i dalje osvjetljuje put Crkve. Ona prepoznaje da sve religije mogu odražavati 'zraku one Istine koja prosvjetljuje sve ljude' (NA, 2) i da traže odgovore na velika otajstva ljudske egzistencije, pa dijalog ne smije biti samo intelektualan, nego duboko duhovan. Deklaracija poziva sve katolike – biskupe, klerike, redovnike, redovnice i vjernike laike – da se iskreno uključe u dijalog i suradnju s pripadnicima drugih religija, prepoznajući i promičući sve što je u njihovim tradicijama dobro, istinito i sveto (usp. isto). To je danas nužno, u gotovo svakom gradu, gdje su zbog ljudske pokretljivosti naše duhovne i kulturne razlike pozvane na susret i bratski suživot. Nostra aetate nas podsjeća kako je istinski dijalog ukorijenjen u ljubavi – jedinom temelju mira, pravednosti i pomirenja – dok odlučno odbacuje svaki oblik diskriminacije ili progona te potvrđuje jednako dostojanstvo svakoga ljudskog bića (usp. NA, 5)“, podsjetio je Papa zapitavši: „što možemo činiti zajedno?“ „Odgovor je jednostavan: možemo djelovati zajedno. Više nego ikad, našem svijetu potrebni su jedinstvo, prijateljstvo i suradnja (…) Zajedno moramo biti budni pred zlouporabom Božjeg imena, religije i samog dijaloga, kao i pred opasnostima koje donose vjerski fundamentalizam i ekstremizam (…) Prije 60 godina Nostra aetate donijela je svijetu nadu nakon Drugog svjetskog rata. Danas smo pozvani ponovno zapaliti tu nadu u svijetu ranjenom ratovima i narušenim prirodnim okolišem“, poručio je Sveti Otac.                                                                                                                 

J.P., KT