Između ostaloga odgovorio je i na pitanje o pričešćivanju nekih nekatolika koji su u braku s katolicima, te kazao da prema Zakoniku kanonskog prava, o tome odlučuje dijecezanski biskup.

Pitanje o međupričešćivanju kao novom ekumenskom koraku Papi je postavio Roland Juchem, novinar njemačke katoličke agencije CIC. Prijevod pitanja i odgovora prenosimo u cijelosti.

Roland Juchem: „Hvala, Sveti Oče. Vi često govorite o konkretnim koracima koje treba poduzeti u ekumenizmu. Danas ste to, primjerice, ponovno naglasili, govoreći: 'Pogledajmo ono što se konkretno može učiniti, umjesto obeshrabrivanja onom što nije moguće'. Njemački su biskupi, u zadnje vrijeme, odlučili poduzeti korak (u svezi tzv. 'međupričešćivanja'), stoga se pitamo zašto je nadbiskup Ladaria, prefekt Kongregacije za nauk vjere, napisao pismo koje pomalo odaje dojam naglog kočenja. Nakon sastanka održanog 3. svibnja, potvrđeno je kako bi njemački biskupi trebali naći zajedničko rješenje, po mogućnosti jednoglasno. Koji će biti sljedeći koraci? Hoće li biti neophodna intervencija Vatikana radi razjašnjenja ili njemački biskupi trebaju postići suglasnost?“

Papa: „Dobro. To i nije neka novost, jer Zakonik kanonskog prava (kan. 844 - §1-5, op. prev.) predvidio je ovo o čemu govore njemački biskupi. Pričest u posebnim slučajevima... i oni promatraju problem mješovitih brakova: je li ili nije moguće. Međutim, Zakonik kaže da biskup partikularne Crkve – a ta riječ je važna: partikularna, ako je riječ o biskupiji – treba odlučiti o ovoj stvari: to je u njegovim rukama. To se nalazi u Zakoniku. Njemački biskupi, budući da su uvidjeli da slučaj nije bio jasan, a isto tako i da su neki svećenici činili stvari koje nisu u suglasnosti s biskupom, željeli su prostudirati ovu temu. I napravili su tu studiju koja je – ne želim pretjerivati ​​– bila  proučavana više od godinu dana, ne znam dobro, ali više od godinu dana, dobro učinjena, dobro učinjena. I studija je restriktivna: ono što biskupi žele je jasno reći što je rečeno i u Zakoniku. I ja, budući da sam je pročitao, kažem: ovo je restriktivan dokument. Nije bio 'otvoreno za sve'. Ne. To je bila jedna dobro promišljena stvar, s crkvenim duhom. I oni su htjeli to učiniti za krajevnu (tal. per la Chiesa locale): ne za partikularnu Crkvu. Stvar je zapela tu, to jest, govoreći da je to za Njemačku biskupsku konferenciju. I tu postoji problem, jer Zakonik to ne predviđa. Predviđa nadležnost dijecezanskog biskupa, a ne biskupske konferencije. Zašto? Jer nešto odobreno na biskupskoj konferenciji odmah postaje univerzalno. I to je bila poteškoća u raspravi: ne toliko sadržaj, nego ovo. Poslali su dokument, a potom su bila dva ili tri susreta dijaloga i pojašnjenja. I nadbiskup Ladaria poslao je to pismo, ali s mojim dopuštenjem, nije to učinio sam. Rekao sam mu: 'Da, bolje je poduzeti korak unaprijed i reći da dokument još nije zreo – to je ono što je rečeno u pismu – i da bi se stvar trebala još više prostudirati'. Potom je bio još jedan sastanak, i na kraju će proučiti tu stvar. Vjerujem da će to biti orijentacijski dokument, jer svaki od dijecezanskih biskupa može upravljati onako kako mu već dopušta Kanonski zakon. Nije bilo kočenja, ne. Bilo je to pitanje izričaja kako bi stvar išla pravim putem. Kad sam posjetio luteransku Crkvu u Rimu, postavljeno je jedno takvo pitanje i odgovorio sam u duhu Zakonika kanonskog prava, duhu kojega oni (biskupi) sada traže. Možda nije bilo prave informacije na vrijeme, postoji malo zbunjenosti, no to je na stvari. Zakonik to dopušta u partikolarnoj Crkvi, ali ne može na razini krajevne Crkve, jer bi to onda bilo univerzalno. To je to.“

Roland Juchem: „Krajevna Crkva je (biskupska) konferencija?»

Papa: „… je konferencija. Ali konferencija može proučavati i dati orijentacijske crte kao pomoć biskupima u upravljanju u pojedinačnim slučajevima. Hvala.“

KT/B.J.