Sveti Otac je napomenuo kako je u Bibliji priči o smrti starog Mojsija prethodila njegova duhovna oporuka, nazvana „Mojsijev hvalospjev“. „Ovaj hvalospjev je prije svega prekrasna ispovijest vjere (…) No to je također i sjećanje na povijest proživljenu s Bogom, avanture naroda koji se formirao počevši s vjerom u Boga Abrahamova, Izakova i Jakovljeva. Mojsije se prisjeća i Božjih gorčina i razočaranja: Njegova vjernost na neprestanoj je kušnji zbog nevjere njegovog naroda.
Mojsije ovu ispovijest vjere izgovara na pragu obećane zemlje, ali i na svršetku života. Imao je 120 godina, piše u ovom izvještaju, no 'oko mu nije oslabilo'. Životnost njegovog pogleda je dragocjen dar: omogućuje mu da prenese baštinu svog dugog iskustva vjere, s neophodnom bistrinom.    
Starost kojoj je pridodana ovakva bistrina je dragocjen dar za naraštaj koji dolazi. Osobno i izravno slušanje povijesti proživljene vjere, sa svim usponima i padovima, je nezamjenjiva. Čitati o njoj u knjigama, gledati filmove, proučavati ju na internetu, koliko god bilo korisno nikada neće biti isto. Ovakvo prenošenje – koje je prava tradicija – danas jako i uvijek sve više nedostaje novim generacijama. Izravan govor, pričanje, prenošenje s osobe na osobu, ima ton i način komunikacije koje niti jedno drugo sredstvo ne može zamijeniti. Starac koji je imao dug život i posjeduje dar bistrine i snažnog svjedočanstvavlastite povijesti, je nezamjenjivi blagoslov. Jesmo li sposobni prepoznati i biti počašćeni zbog ovog dara? Nasljeduje li prenošenje vjere – i smisla života – danas ovaj put“, zapito se poglavar Katoličke Crkve.

U nastavku je pojasnio kako u našoj kulturi, toliko „politički korektnoj“, ovaj put izgleda sputan na brojne načine: u obitelji, društvu, u samoj kršćanskoj zajednici. „Neki čak predlažu ukidanje predmeta povijesti, kao suvišna informacija o svjetovima koji više ne postoje, koja oduzima resurse poznavanja sadašnjosti. Prenošenju vjere, s druge strane, često nedostaje osobnog žara, strasti 'proživljene povijesti'. Zato je teško nekome učiniti privlačnim odabrati ljubav zauvijek, biti vjeran danoj riječi, ustrajati u predanosti, suosjećati sa ranjenima i potištenima? Životne priče trebaju postati svjedočanstva života, a svjedočanstvo treba biti istinsko (…) Sama Evanđelja iskreno pripovijedaju blagoslovljenu Isusovu priču ne skrivajući pogreške, nesporazume, pa čak i izdaje učenika. To je svjedočanstvo. To je dar sjećanja koji 'starješine' Crkve prenose, od samog početka, prenoseći ga 'iz ruke u ruku' sljedećem naraštaju. Dobro bi bilo da se zapitamo: koliko cijenimo ovakav način prenošenja vjere, u prolasku od starijih u zajednici do mladih koji su otvoreni budućnosti“, posvijestio je Papa dodavši kako se ponekad dogodi da razmišlja o ovoj anomaliji, prenosi laudato.hr.

„Danas se katekizam kršćanske inicijacije velikodušno oslanja na Božju riječ i prenosi točne informacije o dogmama, o moralnosti vjere i o sakramentima. Međutim, često nedostaje znanja o Crkvi koje proizlazi iz slušanja i svjedočenja stvarne povijesti vjere i života crkvene zajednice, od početaka do naših dana. Kao djeca učimo Božju riječ u vjeronaučnim učionicama; ali Crkva se 'uči', od mladih dana, u školskim učionicama i u globalnim informativnim medijima. Pripovijedanje povijesti vjere trebalo bi biti poput Mojsijevog hvalospjeva, poput svjedočanstva Evanđelja i Djela apostolskih. To jest, priča koja je sposobna emocijama prizvati Božje blagoslove, a iskrenošću naše nedostatke (…) Stariji ulaze u obećanu zemlju, koju Bog želi za svaki naraštaj, kada mladima daju lijep početak svoga svjedočanstva. Tada, vođeni Gospodinom Isusom, stariji i mladi zajedno ulaze u njegovo Kraljevstvo života i ljubavi“, poručio je papa Bergoglio, koji je nakon kateheze još jednom podsjetio na čin posvete Rusije i Ukrajine Bezgrješnom Srcu Marijinu, koji će se održati 25. ožujka, pozvavši sve biskupe na molitvu, kako bi završio rat u Ukrajini i nastupio mir u svijetu.

J.P., KT