Obraćajući se sudionicima međunarodnog simpozija „Muškarac-žena: slika Boga“, papa Franjo je rodnu ideologiju opisao kao „najružniju opasnost“ našeg doba, jer poništava sve razlike koje čovječanstvo čine jedinstvenim.

Kongres je, kao nastavak prethodnog Simpozija 2022. posvećenog teologiji svećeništva, organizirao kardinal Marc Ouellet, prefekt emeritus Dikasterija za biskupe, zajedno s Centrom za istraživanje i antropologiju zvanja (CRAV).

„Želim podvući jednu stvar: vrlo je važno da postoji taj susret, taj susret između muškaraca i žena, jer danas je najružnija opasnost rodna ideologija, koja poništava razlike. Tražio sam da se naprave studije o ovoj ružnoj ideologiji našeg doba, koja briše razlike i sve čini istim; brisanje različitosti je brisanje ljudskosti. Muškarac i žena su, međutim, u plodnoj 'napetosti'. Sjećam se da sam čitao roman s početka 20. stoljeća, koji je napisao sin nadbiskupa Canterburyja: Gospodar svijeta. Roman govori o budućnosti i proročanski je jer pokazuje tu težnju za brisanjem svih razlika. Zanimljivo je to pročitati, ako imate vremena pročitajte, jer u današnjici postoje ti problemi; taj je čovjek bio prorok“, kazao je uvodno Papa te, objasnivši da je još uvijek prehlađen, zamolio svog pomoćnika mons. Filippa Ciampanelija da pročita njegov pripremljeni tekst, u kojemu se osvrnuo na temu Kongresa usmjerenu na isticanje antropološke dimenzije svakog poziva.

Ljudska osoba je poziv

Papa je najprije ustvrdio da je „život ljudskog bića poziv“ koji ima relacijski karakter: „Postojim i živim u odnosu na onoga tko me je stvorio, na stvarnost koja me nadilazi, na druge i na svijet oko mene, u kojemu sam pozvan s radošću i odgovornošću prigrliti specifično i osobno poslanje.“

„Svatko od nas otkriva i izražava sebe kao pozvanog, kao osobu koja se ostvaruje u slušanju i odgovoru, dijeleći svoje biće i darove s drugima za opće dobro“, napisao je Sveti Otac ističući kako se ova temeljna antropološka istina ponekad zanemaruje u današnjem kulturalnom kontekstu, gdje su ljudska bića svedena na puke materijalne i primarne potrebe.

„Naše postojanje u svijetu nije puki plod slučajnosti, nego smo dio dizajna ljubavi i pozvani smo izaći iz sebe i ostvariti to, za sebe i za druge“, rekao je Papa i potaknuo: „Pozvani smo na sreću, na puninu života, na nešto veliko za što nas je Bog namijenio.“

Svi mi imamo poslanje u Crkvi i društvu

Podsjetivši na Meditacije i molitve Sv. Johna Henryja Newmana, papa Franjo je nadalje primijetio da je „svatko od nas je misija“ te pozdravio simpozij i istraživanja koja se provode na tu temu jer „šire svijest o pozivu na koji je Bog pozvao svakoga čovjeka“, a korisni su i za razmišljanje o: današnjim izazovima, trajnim antropološkim krizama i potrebi promicanja ljudskih i kršćanskih zvanja.

Također je istaknuo važnost promicanja „učinkovitijeg cirkuliranja“ različitih vrsta zvanja u Crkvi, uključujući laička, klerička i redovnička, kako bi „mogli pridonijeti stvaranju nade u svijetu preplavljenom smrću“.

„Činiti tu nadu, staviti se u službu kraljevstva Božjega za izgradnju otvorenog i bratskog svijeta poslanje je povjereno svakoj ženi i muškarcu našeg doba“, rekao je Papa.

Hrabrost traženja Božje volje

Završavajući obraćanje potaknuo je sudionike simpozija da ne bježe od rizika u traženju Božje volje u svom radu, podsjećajući ih da živa vjera nije artefakt u muzeju. „Duh Sveti od nas traži vjernost, ali vjernost pokreće, i često nas navodi na rizike“, kazao je papa Franjo.