Papa je podsjetio da je, kada je Isus stigao u Lazarovu kuću, četiri dana nakon ukopa, svaka nada već izgubljena. Međutim, Marta i Marija hvataju se za svjetlo koje proizlazi iz prisutnosti njihova prijatelja koji ih poziva da otvore grob. Lazar oživljava i izlazi. Poruka je tog odlomka jasna: Isus daje život i kad se čini da više nema nade.

Isus poziva na vjeru i nadu

"Katkada se dogodi da se čovjek osjeća beznadno, odnosno da susrećemo osobe koje su se prestale nadati, ogorčene jer su doživjele nešto loše, a ranjeno srce ne može se nadati: zbog bolnog gubitka, zbog bolesti, zbog gorućeg razočaranja, zbog pretrpljene nepravde ili izdaje, zbog počinjene teške pogreške. Ponekad možemo čuti nekoga kako kaže: 'Ništa se više ne da učiniti!'. I zatvara vrata svakoj nadi. To su trenutci u kojima se život čini kao zatvoreni grob: sve je mračno, svud naokolo vide se samo bol i očaj. Današnje nam čudo govori da nije tako, da to nije kraj", rekao je Sveti Otac podsjetivši da evanđelje kaže kako je Isus zaplakao pred Lazarovim grobom, "a danas plače za nama".

Naglasio je kako nas Isus poziva da ne prestanemo vjerovati i nadati se. On i danas prilazi našim grobovima, uzima nas za ruku, prati nas u svakom trenutku. "To nam Isus kaže. Odvalite kamen: bol, pogrješke, pa i neuspjehe, nemojte ih skrivati u sebi, u mračnoj i samotnoj, zatvorenoj sobi. Odvalite kamen: izvadite sve što je unutra, predajte to meni s povjerenjem, kaže Gospodin, ja se neću sablazniti; predajte mi to bez straha, jer ja sam s vama, volim vas i želim da se vratite na život", kazao je Papa ohrabrujući da, baš kao i Lazaru, Isus svakome od nas ponavlja: "Iziđi! Ustani, nastavi svoj put, vrati samopouzdanje!".

Ukloniti svoje povoje

On je napomenuo kako je odlomak o Lazarovu uskrsnuću, iz 11. poglavlja Ivanova evanđelja, koji je tako dobro čitati, hvalospjev životu, a naviješta se kad je Uskrs već blizu. Kazao je kako ga je posebno korisno ponovno pročitati kada nam se čini da nas u srcu slamaju teret i patnje. Sveti je Otac stoga potaknuo da iziđemo u susret Isusu koji je blizu. "Bitno je povjeriti mu svoje brige, gledajući prema njegovu svjetlu. Koliko smo sposobni to učiniti? Uspijevamo li otvoriti mu svoje srce i povjeriti mu svoje brige? Činimo li to? Uspijevamo li otvoriti grob problemâ i gledati onkraj praga, prema njegovu svjetlu ili se bojimo toga? Uspijevamo li, poput malih zrcala Božje ljubavi, riječima i gestama života unositi svjetlo u okolinu u kojoj živimo? Svjedočimo li Isusovu nadu i radost?", upitao je rimski biskup.

Potaknuo je vjernike neka uklone povoje kojima su vezani, da ne popuste pesimizmu koji ih čini malodušnim, strahu koji izolira, obeshrabrenosti zbog sjećanja na ružna iskustva, strahu koji paralizira. "Ja te želim slobodna i živa, ne napuštam te i s tobom sam! Sve je mračno, ali ja sam s tobom! Nemoj dopustiti da te zarobi bol, ne daj da umre nada: vrati se u život! Možda i mi u ovom trenutku nosimo u srcu neki teret ili patnju, koji kao da nas slamaju, neka loša stvar, neki stari grijeh koji ne uspijevamo izbaciti, neka pogrješka iz mladosti, nikad se ne zna. Te ružne stvari moraju izići van. I Isus kaže: 'Izlazi', ohrabrio je papa Franjo, a kako prenosi Vatican News.

Na kraju se obratio ispovjednicima podsjećajući ih da su i oni grešnici te da nisu u ispovjedaonici kako bi mučili nego oprostili, "kako biste sve oprostili, kao što Gospodin sve prašta".

Nakon molitve Anđeo Gospodnji, Papine su misli otišle u Ukrajinu, još uvijek potresenu ratom; stanovništvu Sirije i Turske koje se bori sa štetama izazvanima potresom, te u američku saveznu državu Mississippi koju je pogodilo više snažnih tornada. Osim toga, potaknuo je na molitvu i za Peru. 

J.M., KT