Rimskog je biskupa dočekalo vodstvo Svjetskoga programa za hranu: Cindy McCain, koja je prije nekoliko tjedana završila svoj mandat izvršne direktorice; mons. Fernando Chica Arellano, stalni promatrač Svete Stolice pri FAO-u, IFAD-u i WFP-u; Carl Skau, izvršni direktor ad interim; i Carla Barroso Carneiro, predsjednica Izvršnog vijeća. Njima je, kao i zaposlenicima okupljenima sa svojim obiteljima u vrtu, papa Leon zahvalio za zauzimanje u spašavanju ljudskih života u kriznim situacijama i pružanju pomoći u hrani u kontekstima sukoba i prirodnih katastrofa, prenosi Vatican News.

„Zauzimanje vaše institucije snažno odjekuje s poslanjem Katoličke Crkve da čuva ljudsko dostojanstvo i promiče bratstvo ukorijenjeno u evanđeoskom pozivu na ljubav prema bližnjemu. Dijelimo, naime, hitan zadatak rješavanja gladi i pothranjenosti, baveći se istodobno strukturnim uzrocima koji ih potiču“, kazao je Sveti Otac.

U temelju su svega današnje krize koje više nisu izolirani događaji, nego trajne stvarnosti obilježene dugotrajnim sukobima, kroničnom prehrambenom nesigurnošću, gospodarskom nestabilnošću i sve većom klimatskom ranjivošću. Upravo stoga Papa je potaknuo da se učini korak naprijed, kombinirajući praktičnu intervenciju s razumijevanjem razloga zbog kojih sadašnji globalni sustav i dalje stvara upravo one probleme koje je potom prisiljen ispravljati.

Riječ je o fenomenu koji je, kako stoji u enciklici Magnifica Humanitas, duboko obilježen krizom multilateralnog sustava i fragmentacijom svjetskog poretka. Bez zajedničkoga etičkog horizonta, papa Prevost primijetio je pogoršanje, prijelaz sa zajedničkoga fronta na onaj koji je neuredan i konfliktan, kojim dominira raširena klima nepovjerenja.

Slijedom toga, države su svoje resurse postupno usmjerile na nacionalnu sigurnost, gospodarski rast i unutarnju stabilnost, zanemarujući duboku povezanost između tih ciljeva i multilateralne suradnje.

Taj trend stvara očiti paradoks neviđenoga globalnog proizvodnog kapaciteta paralelnog sa širenjem područja iznimne ranjivosti, što je Papa istaknuo riječima: „Iste sile koje potiču gospodarski rast često povećavaju isključenost i marginalizaciju. Primarna potreba za ublažavanjem patnje je prepoznata, ali u jazu s njezinom konkretnom provedbom upadamo u birokratizaciju solidarnosti i tihu komodifikaciju ljudskog života. Hrana je prečesto uvjetovana gospodarskim ili strateškim razlozima. Slijedom toga, oni koji ne proizvode mjerljivu vrijednost riskiraju postati nevidljivi“, istaknuo je Papa.

Primijetio je kako je danas ljudska osoba izgubila svoje središnje mjesto, a oblici pomoći, kako je upozorio obraćajući se osoblju Svjetskoga programa za hranu 2016., ometani su zamršenim i nerazumljivim političkim odlukama, zavaravajućim ideološkim vizijama ili nepremostivim carinskim preprekama, dok oružje nije.

Zapravo, sukobe se „podupire“ lakše nego što se hrani ljude. Ta stvarnost odražava ne samo operativne nedostatke, nego i duboku neuravnoteženost u političkim i moralnim prioritetima.

Napomenuo je kako se posljedice te nejednakosti protežu dalje od onih koji su izravno pogođeni, obuhvaćajući društvenu koheziju u cjelini, povećavajući rizik od sukoba i prisilnih migracija, ali i ugrožavajući sposobnost država i društava da izgrade otporne institucije, osiguraju učinkovito obrazovanje i promiču održivi gospodarski razvoj, te tako održavaju cikluse krhkosti koji u konačnici utječu na cijelu međunarodnu zajednicu.

Humanitarno djelovanje, po svojoj prirodi, nije stoga strano međunarodnom poretku, nego je izraz zajedničke odgovornosti. Nije riječ samo o upravljanju krizama, nego i o očitovanju solidarnosti. Tamo gdje se nacionalne institucije povlače, a mreže zajednice raspadaju, upravo institucije poput WFP-a sprječavaju da humanitarne krize prijeđu u nepovratni kolaps.

Za sva ta pitanja Papa daje rješenje: povratak multilateralnoj suradnji, jer nijedna se država danas ne može sama suočiti s globalnim izazovima, niti se trajni mir može izgraditi bez nje.

Taj se cilj može postići samo konvergencijom učinkovitih politika i koordiniranom i sinergijskom provedbom intervencija. Poziv na zajednički hod, u bratskom skladu, mora postati vodeće načelo.

Stoga je Papa uputio apel vladama i narodima svijeta – neka obnove i ojačaju svoje zauzimanje, povećaju sredstva namijenjena borbi protiv gladi i njezinih dubokih uzroka te uklone prepreke koje sprječavaju da pomoć dođe do onih kojima je potrebna.

Da bi se te riječi pretvorile u djela, potrebno je smanjiti nepotrebnu birokraciju kako bi transparentnost i odgovornost služile ljudima, a ne postale prepreka pomoći. Tamo gdje vlade posustaju ili je humanitarni pristup ograničen, Katolička Crkva može imati važnu ulogu, često uspijevajući doći do najranjivijih skupina stanovništva na područjima nedostupnima međunarodnim akterima.

Drugo područje intervencije odnosi se na komodifikaciju osnovnih ljudskih potreba. Po tom je pitanju Papa jasan: „Hrana, voda i zdravstvena skrb ne mogu biti podređeni tržišnim logikama ili geopolitičkim interesima.“

Hvaleći intervencije na prvoj crti, ali i dugoročne intervencije Svjetskoga programa za hranu, papa Lav je govor završio mandatom o kojemu ovise ne samo učinkovitost agencije, nego i sama vjerodostojnost međunarodne suradnje. Obnovljeni je put moguć, počevši od pojednostavljenja onoga što je postalo pretjerano slojevito, dajući prioritet bitnom, ne ostavljajući nikoga iza sebe.

„To se zauzimanje temelji na prepoznavanju da svako ljudsko biće posjeduje urođeno i neotuđivo dostojanstvo, koje ostaje netaknuto bez obzira na okolnosti, uvjete ili društveni položaj. Ukorijenjeno u bezuvjetnoj i bezgraničnoj Božjoj ljubavi, to se dostojanstvo može definirati kao beskonačno, jer ništa ne može umanjiti, izbrisati ili poreći njegovu vrijednost. Upravo se po vjernosti toj istini mjeri humanost naše politike i, s njom, budućnost međunarodne zajednice“, zaključio je Papa.

J.M., KT