Molitvi su se pridružile i sestre iz Družbe Kćeri Milosrđa Trećega samostanskog reda Sv. Franje prevođene vrhovnom predstojnicom s. Fides Babić, Milosrdnice Sv. Vinka Paulskog te Školske sestre franjevke Krista Kralja na službi u Zavodu Sv. Jeronima.

Nakon dolaska nazočni su se zaputili prema zavodskoj grobnici koja datira iz 1859., i u koju su pokopani mnogi svećenici koji su svojim djelovanjem ostavili dubokoga traga u povijesti Zavoda. Najprije je izmoljena krunica a potom je slijedila Služba riječi koju je predvodio rektor Đurin.

Prema ustaljenom običaju komemoriranja nekog od svećenika koji je djelovao u Zavodu, rektor Đurin se ove godine spomenuo dugogodišnjeg zaslužnog rektora Zavoda Sv. Jeronima, mons. Jurja Magjerca (1885.-1957.), koji je punih 29 godina, od 1927. do svoje smrti 1957., upravljao Zavodom i crkvom Sv. Jeronima. Podsjetio je na njegov životni put koji ga je vodio od njegovih rodnih Molvi u Podravini, preko školovanja u Varaždinu i Zagrebu, svećeničkog ređenja 1909. u Zagrebu i prvih svećeničkih službi u Kašini i Varaždinu. Potom je 1912. poslan na studij u Rim, kao jedan od prvih pitomaca Zavoda sv. Jeronima koji je osnovan 1901., no zbog političkih razloga nije praktično započeo svoje djelovanje sve do 1911. kada su u njega stigli prvi studenti. U Rimu je na Papinskom sveučilištu Gregoriana postignuo licencijat iz teologije 1914., dok je, zbog nemogućnosti povratka u Rim, doktorirao na Teološkom fakultetu u Innsbrucku 1919. Nakon postignutog doktorata, imenovan je duhovnikom u samostanu sestara milosrdnica u Zagrebu te učiteljem novakinja. Tu je službu vršio tijekom ak. godine 1919.-1920. U travnju 1920. nadbiskup Bauer ga je poslao u Beograd kao vjeroučitelja u tamošnjim školama. Magjerčeva glavna briga bila je katehizacija srednjoškolaca katolika u devet raznih srednjih škola i njihovo okupljanje u katoličke organizacije. Na službi katehete u Beogradu je ostao do studenoga 1928. kada je imenovan rektorom Zavoda Sv. Jeronima te je tu službi vršio sve do svoje smrti 4. rujna 1957. Njegove su najveće zasluge što je u teškim okolnostima 1939. sagradio novu zgradu sjedište Zavoda. Za vrijeme i nakon Drugog svjetskoga rata pomagao je brojnim hrvatskim prognanicima i izbjeglicama te je 1945. godine utemeljio Bratovštinu Sv. Jeronima za pomoć izbjeglicama koju je vodio do kraja života. Prigodom proslave 500. obljetnice ustanove koje je vodio 1953. napisao je knjigu Hrvatski zavod sv. Jeronima u Rimu. Preminuo je 4. rujna 1957., a u zavodsku grobnicu pokopan je 9. rujna. Svojim svećeničkim životom i radom, na poseban način preko svog djelovanja u Zavodu sv. Jeronima, uvelike je zadužio Crkvu u hrvatskom narodu.

Nakon molitve kod zavodske grobnice, zajednica je pošla prema grobnici Družbe Sinova Bezgrješne gdje je bio pokopan sluga Božji Bonifacije Pavletić (1864.-1897.), no čiji su posmrtni ostaci u međuvremenu preneseni u crkvu Generalne kuće Družbe u Rimu. Posljednja postaja bila je kod grobnicȃ sestara Milosrdnica i sestara Kćeri milosrđa. I ovdje je održana prigodna Služba riječi kojom je ujedno i zaključen ovogodišnji zajednički molitveni pohod hrvatske rimske zajednice groblju Campo Verano.

Inače, zavodska zajednica svake godine ovo groblje pohodi ususret spomenu svih vjernih mrtvih – Dušnom danu. Posjet groblju simbolizira iskrenu zahvalu kroz molitvu i sjećanje svima onima koji su na poseban način bili uključeni bilo u život Zavoda, bilo u službi Crkvi i hrvatskom narodu.

F. Zagorščak, Ž.I., KT