Središnja tema poruke, podijeljene u devet točaka, koju je Rimski biskup objavio na spomendan Sv. Antuna Padovanskog, 13. lipnja, su Isusove riječi: „Siromahâ svagda imate uza se“ (Mk 14,7), koje je izgovorio nekoliko dana prije Pashe u Betaniji, u kući Šimuna Gubavca nakon što ga je nepoznata žena pomazala skupocjenom pomašću. Ta je gesta izazvala različite reakcije među kojima je i ideja da je to trebalo prodati, a novac razdijeliti siromašnima. „Kada Isus kaže 'Siromahâ svagda imate uza se', to je poziv da nikada ne izgubimo iz vida priliku koja nam se nudi da činimo dobro“, objasnio je papa Franjo te istaknuo kako nije riječ o olakšavanju savjesti davanjem milostinje, nego o suprotstavljanju kulturi ravnodušja i nepravde.

Neraskidiva veza između Isusa i siromaha

Govoreći o empatiji prema nepoznatoj ženi s pomašću, Papa je istaknuo neraskidivu vezu između Isusa, siromahâ i propovijedanja evanđelja. „Cjelokupno Isusovo djelovanje potvrđuje da siromaštvo nije plod zle kobi, nego konkretan znak njegove prisutnosti među nama. Ne nalazimo ga kad i gdje želimo, već ga prepoznajemo u životima siromašnih“, dodao je Sveti Otac ističući kako „siromasi, koji žive u različitim prilikama i na svim meridijanima, evangeliziraju nas jer nam omogućuju uvijek na nov način otkrivati najizvornije crte Očeva lica“.

Promišljajući kako je Isus, ne samo na strani siromašnih, već i s njima dijeli istu sudbinu, uputio je kako je to snažna poruka za njegove učenike svih vremena. „Siromašni nisu 'autsajderi' u zajednici, već su braća i sestre s kojima se dijeli patnja (...) Milostinja je nešto što se čini s vremena na vrijeme, dok je dijeljenje trajno“, rekao je Papa i naveo mnogo primjera svetaca koji su dijeljenje sa siromašnima učinili svojim planom života. Spomenuo je oca Damiana de Veustera, svetog apostola gubavaca. „Postao je liječnik i bolničar ujedno ne mareći za opasnosti s kojima se suočavao i u toj 'koloniji smrti' donio je svjetlo ljubavi. I sam je obolio od gube", napisao je papa Bergoglio te njegovo vrijeme usporedio s pandemijom koronavirusa.

Nadalje je progovorio kako se na siromašne često gleda kao na one koji su odvojeni od ostalih, kao na kategoriju koja zahtijeva posebnu dobrotvornu službu. "Slijediti Isusa zahtijeva promjenu mentaliteta, odnosno prihvaćanje izazova sudjelovanja i dijeljenja. Postati njegovim učenicima znači odlučiti ne gomilati blaga na zemlji", naglasio je Papa te potaknuo "da se odlučno otvorimo Kristovoj milosti".

Govoreći, pak, o Kristovu evanđelju koje poziva na posvećivanje posebne brige prema siromašnima, progovorio je o činjenici da za mnoge gospodarske sustave siromašni predstavljaju "nepodnošljiv teret".

Povećanje broja siromašnih

Papa je primijetio da se broj siromašnih povećao "preko mjere", što pokazuju dugi redovi ispred javnih kuhinja, te dodaje da individualistički način života podupire nastanak siromaštva, i često na siromašne prebacuje odgovornost za njihovo stanje. "Briga za druge nalaže nam da pronađemo primjerenija rješenja za borbu protiv virusa na globalnoj razini, ne vodeći se u tome plitkim interesima", napisao je naglašavajući kako siromaštvo nije plod sudbine, već posljedica egoizma. Na tragu toga naveo je potrebu da siromašni ne budu samo u položaju primanja pomoći te ih nazvao učiteljima dijeljenja.

"To je izazov kojem bi vlade i svjetske institucije trebale pristupati dalekovidnim socijalnim modelom koji može odgovoriti na nove oblike siromaštva", dodao je Papa te se prisjetio riječi Sv. Ivana Zlatoustog da velikodušni ne smiju tražiti od siromahâ da im polažu račun za svoje ponašanje, nego ih treba pokušati izbaviti iz nevolje.

Svoju je poruku završio riječima don Prima Mazzolarija koji je tražio da se ne prebrojavaju siromašni, nego da se odmah djeluje. "Ja siromašne nisam nikada brojao jer se ne mogu brojati; siromašne valja zagrliti, a ne brojati", citirao je na kraju Rimski biskup Mazzolarija,dodajući kako su siromašni među nama.

KT