Na početku poruke Sveti je Otac podsjetio kako pozdrav uskrslog Isusa ne izražava tek želju, nego donosi stvarnu preobrazbu onima koji ga prihvaćaju. Riječ je o „miru koji je razoružan i razoružavajući, ponizan i ustrajan“, miru koji se opire nasilju i pobjeđuje ga iznutra. U svijetu obilježenu sukobima i strahom Papa je naglasio kako mir nije nedostižan ideal, nego prisutnost koja želi prebivati u ljudskim srcima.

Rimski je biskup podsjetio da je Krist „mir naš“ (Ef 2,14), koji je pobijedio smrt i srušio zidove razdora među ljudima. Taj mir, iako često ugrožen, nastavlja svijetliti kroz svjedočanstvo mnogih mirotvoraca koji, čak i u onomu što je papa Franjo nazivao „trećim svjetskim ratom vođenim u dijelovima“, odbijaju prihvatiti tamu kao posljednju riječ.

Upozorio je kako se danas nerijetko realističnim smatraju narativi lišeni nade, dok se zaboravlja da Božja milost djeluje i u ranjenim ljudskim srcima.

Pozivajući se na Sv. Augustina, Papa je potaknuo vjernike najprije njegovati mir u sebi kako bi ga mogli širiti drugima. „Mir je više od cilja; on je prisutnost i putovanje“, istaknuo je Sveti Otac dodajući kako se tu stvarnost mora štititi i čuvati.

Osvrnuo se zatim na Isusove riječi s Posljednje večere: „Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje“ (Iv 14,27) koje, kako je zapisao, i danas izazivaju otpor jer su nenasilne te uključuju odbacivanje mača i logike osvete, ostajući tako temelj kršćanskog svjedočenja.

Poglavar Katoličke Crkve upozorio je na sve snažniju logiku naoružavanja i zastrašivanja koja dominira međunarodnom politikom, pri čemu se mir sve češće poistovjećuje s vojnom nadmoći. „Postoji čak i sve veća tendencija među političkim i vojnim vođama da izbjegavaju odgovornost jer se odluke o životu i smrti sve više 'delegiraju' strojevima. To označava neviđenu i destruktivnu izdaju pravnih i filozofskih načela humanizma koja su temelj i štite svaku civilizaciju“, posvijestio je Papa ističući kako je potrebno osuditi ogromne koncentracije privatnih ekonomskih i financijskih interesa koji vode države u tom pravcu; no to samo po sebi ne bi bilo dovoljno ako se ne probude i savjest i kritičko mišljenje.

Govoreći o „razoružavajućem miru“, papa Leon XIV. kazao je kako dobrota ima snagu razoružati, podsjećajući na otajstvo utjelovljenja i krhkost djeteta u betlehemskim jaslama. „Ništa nema moć promijeniti nas toliko kao dijete. Možda je upravo pomisao na našu djecu i na druge koji su jednako krhki ono što dira u srce (Dj 2,37). U tom smislu, moj časni prethodnik napisao je da 'ljudska krhkost ima moć učiniti nas jasnijima u pogledu onoga što traje, a što prolazi, što donosi život, a što ubija. Možda smo zbog toga tako često skloni poricati svoja ograničenja i izbjegavati krhke i ranjene ljude: oni imaju moć propitivati pravac koji smo odabrali, i kao pojedinci i kao zajednica'“, zapisao je Papa.

Pozivajući se na Ivana XXIII. i encikliku Pacem in Terris, naglasio je kako pravo razoružanje započinje u srcima i umovima ljudi, a ne tek smanjenjem oružja. U tom kontekstu istaknuo je posebnu odgovornost religija da se odupru zloporabi vjere za opravdavanje nasilja, nacionalizma i rata, te da promiču molitvu, dijalog i susret kao putove mira.

Zaključno, podsjetio je kako se mir gradi i na političkoj razini, kroz dijalog, diplomaciju i jačanje međunarodnog prava, ali i kroz svakodnevne oblike solidarnosti, nenasilna djelovanja i odgovorna zajedništva.

Svoju poruku završio je pozivom iz Knjige proroka Izaije da se „mačeve prekuje u plugove, a koplja u srpove“, izražavajući nadu kako će Jubilej nade potaknuti novo „razoružanje srca, uma i života“.

Inače, u Katoličkoj Crkvi Svjetski dan mira obilježava se 1. siječnja, na svetkovinu Svete Bogorodice Marije. Ustanovio ga je papa Pavao VI. 1967. radi promicanja globalnog mira, a njegovi nasljednici godišnje objavljuju poruku usmjerenu na socijalnu pravdu, ljudska prava i pomirenje potičući tako kulturu dijaloga i nenasilja.

J.M., KT