Tako je Sveti Otac kazao kako u Evanđelju Isus predstavlja druge dvije božanske Osobe, Oca i Duha Svetoga. „O Duhu Svetom kaže: 'On će mene proslavljati jer će od mojega uzimati i navješćivati vama.' Primijetimo da Duh Sveti govori, ali ne o sebi; navješćuje Isusa i objavljuje Oca. Primijetimo također da Otac, koji sve posjeduje, jer je izvor svega, daje Sinu sve što posjeduje, ništa ne zadržava za sebe i potpuno se daruje Sinu. Drugim riječima, Duh Sveti govori ne o sebi samom, nego govori o Isusu, govori o drugima. A Otac ne daje samoga sebe, daje Sina. To je otvorena darežljivost, jedan otvoren drugom.
A sada pogledajmo nas, pogledajmo na ono o čemu govorimo i na ono što posjedujemo. Mi kad govorimo uvijek želimo da se o nama lijepo govori, i često govorimo samo o sebi i o onomu što činimo (...) Što se pak tiče onoga što posjedujemo, kako smo samo na to ljubomorni i kako teško to dijelimo s drugima, čak i s onima kojima nedostaje ono najpotrebnije. Riječima je lako, ali zatim potvrditi to djelima, to je jako teško“, posvijestio je poglavar Katoličke Crkve naglasivši kako slavljenje Presvetog Trojstva, nije toliko teološka vježba, već zaokret u načinu života, prenosi IKA.

„Bog, u kojem svaka Osoba živi za drugoga u stalnom odnosu, ne za samu sebe, potiče nas da živimo s drugima i za druge (...) Trojedinoga Boga (...) valja pokazivati tako, prije djelima nego riječima. Boga, koji je životvorac, manje se prenosi knjigama, a više svjedočanstvom života. On koji, kako piše evanđelist Ivan, 'je ljubav' objavljuje se po ljubavi. Sjetimo se dobrih, velikodušnih, krotkih osoba koje smo susreli: spominjući se njihova načina razmišljanja i djelovanja možemo imati mali odraz Boga-Ljubavi. A što znači ljubiti? Ljubiti ne znači samo voljeti i činiti dobro, nego prije svega, u suštini, prihvaćati druge, biti otvoren drugome, stvarati mjesta za druge, dati prostora drugima. To, u suštini, znači ljubiti. Da bismo to bolje shvatili, mislimo na imena božanskih Osoba, koja izgovaramo svaki put kada činimo znak križa: u svakoj je od njih prisutnost drugoga. Otac, primjerice ne bi bio to bez Sina; tako se i Sina ne može zamisliti samoga, nego uvijek kao Sina Očeva. Duh je Sveti pak, Duh Oca i Sina. Ukratko, Presveto nas Trojstvo uči da ne možemo nikada biti bez drugoga. Nismo otoci, na svijetu smo kako bismo živjeli na Božju sliku (...) Znak križa koji činim svakoga dana – Otac, Sin i Duh Sveti – ta gesta što je činimo svakoga dana, ostaje li gesta koja je sama sebi svrha ili nadahnjuje moj način govora, susreta, odgovaranja, prosuđivanja, praštanja?

Neka nam Majka Božja, kći Oca, majka Sina i zaručnica Duha, pomogne prihvatiti i svjedočiti u životu otajstvo Boga koji je ljubav“, poručio je papa Franjo.

Nakon Angelusa podsjetio je kako su 11. lipnja u Breslaviji, u Poljskoj, blaženima proglašene Pasqualina Jahn i devet drugarica mučenica, iz družbe Sestara Sv. Elizabete, koje su ubijene pred kraj Drugoga svjetskog rata u okruženju neprijateljskim nastrojenom prema kršćanskoj vjeri. Također, obratio je narodima i vlastima Demokratske Republike Kongo i Južnog Sudana. „Predragi, s velikim žaljenjem, zbog problema s nogom, morao sam odgoditi posjet vašim zemljama (...) Zaista osjećam veliko žaljenje što sam morao odgoditi to putovanje, do kojeg mi je jako stalo. Ispričavam vam se zbog toga. Molimo zajedno da uz Božju pomoć i liječničku skrb što prije dođem među vas“, kazao je papa Bergoglio, među ostalim.

J.P., KT