Na početku je Sveti Otac izrazio radost jer je mogao vjernike primiti na svojoj prvoj općoj audijenciji. „Nastavljam niz jubilejskih kateheza na temu Isus Krist naša nada koji je započeo papa Franjo. Nastavljamo danas razmišljati o Isusovim prispodobama, koje nam pomažu ponovno naći nadu, zato što nam pokazuju kako Bog djeluje u povijesti. Danas ću se zadržati na jednoj pomalo posebnoj prispodobi, zato što je riječ o svojevrsnom uvodu u sve parabole. Riječ je o prispodobi o sijaču (usp. Mt 13,1-17). U toj priči, u stanovitom smislu, možemo prepoznati Isusov način komunikacije, koji nas može mnogo toga naučiti kad je riječ o naviještanju Evanđelja danas.
U svakoj od prispodoba ispripovijedana je priča uzeta iz svakodnevnog života, no, ipak nam želi reći nešto više, upućuje nas na dublje značenje (…) Prispodoba o sijaču govori upravo o snazi Božje riječi i plodovima koje daje. Svaka riječ Evanđelja je, naime, poput sjemena bačena u tlo našeg života. Isus često koristi sliku sjemena, s različitim značenjima. U 13. poglavlju Matejeva Evanđelja, prispodobom o sijaču započinje niz drugih prispodoba, od kojih neke govore upravo o onom što se događa u tlu: žito i kukolj, sjeme gorušičino, blago skriveno u polju. Koje je, dakle, to tlo? To je naše srce, ali to je i svijet, zajednica, Crkva. Božja riječ, naime, oplođuje i predstavlja izazov za svaku stvarnost“, objasnio je poglavar Katoličke Crkve.

„Na početku vidimo Isusa gdje izlazi iz kuće i oko njega se okuplja veliko mnoštvo. Njegova riječ očarava i budi znatiželju. Među okupljenima, naravno, ima ljudi različitih situacija i stanja. Isusova je riječ za sve, ali u svakom pojedincu djeluje na različit način. Taj nam kontekst daje bolje shvatiti značenje te prispodobe. Poprilično originalan sijač izlazi sijati, no nije ga briga gdje će to sjeme pasti. Baca sjeme i tamo gdje sasvim sigurno neće donijeti plod: na cestu, među kamenje, u trnje. Takvo postupanje iznenađuje slušatelja i tjera ga da se zapita: kako to?
Mi smo naviknuti kalkulirati oko nekih stvari – ponekad je i to potrebno – ali toga nema u ljubavi! Ljubav i kalkulacija ne idu zajedno. Način na koji taj sijač 'rasipnik' baca sjeme dočarava način na koji nas Bog ljubi. Istina je, naime da sudbina sjemena ovisi također o načinu na koji ga tlo prima i o situaciji u kojoj se nalazi, ali ta Isusova prispodoba nam prije svega govori da Bog baca sjeme svoje riječi na svakovrsno tlo, to jest u svaku našu situaciju: ponekad smo površniji ili rastreseniji, ponekad dopustimo da nas entuzijazam ponese, ponekad nas tište životne brige, ali ima i trenutaka u kojima smo otvoreni i pristupačni. Bog ima povjerenja i nada se da će sjeme prije ili kasnije potjerati klice. Tako nas on voli: On ne čeka da postanemo bolje tlo, nego nam uvijek velikodušno daje svoju riječ“, posvijestio je papa Prevost, prenosi IKA.

U nastavku je istaknuo kako, možda, videći koliko Bog ima povjerenje u nas, u nama rodi želja biti bolje tlo. „To je nada, utemeljena na hridi Božje velikodušnosti i milosrđa. Pripovijedajući o načinu na koji sjeme donosi plod, Isus govori također o svom životu (…) Na um mi pada ona prelijepa slika Van Gogha: Sijač u predvečerje. Ta slika sijača pod žarkim suncem predvečerja govori mi također o trudu i naporu težaka. Dojmilo me to da je Van Gogh, iza sijača, naslikao već zrelu pšenicu. Meni se to čini upravo kao slika nade: sjeme je, na ovaj ili onaj način, urodilo plodom“, zaključio je Papa.

Nakon kateheze, naglasio je kako stanje u Pojasu Gaze sve više zabrinjava i sve je bolnije. „Ponavljam svoj usrdni apel da se dopusti ulazak čovjeka dostojne humanitarne pomoći i okončaju sva neprijateljstva, čiju bolnu cijenu plaćaju djeca, starije osobe i bolesne“, završio je.                                                                                                                                 

J.P., KT