Cipar: Ekumenski susret Pape s migrantima

Putovati po nacrtu Božjega sna


Kao zaključak posjeta Cipru, papa Franjo je u posljednjem susretu u Nikoziji podijelio trenutak ekumenske molitve s migrantima u crkvi Svetoga Križa.

U sklopu susreta četiri su migranata podijelili svoja svjedočanstva. Papa Franjo, duboko dirnut, zahvalio im je, ističući kako je doživio snažan osjećaj koji proizlazi iz susreta s ljepotom istine.

“Pomoću njihovih svjedočanstva”, rekao je Papa, “možemo bolje razumjeti proročku snagu Božje riječi progovorena preko apostola Pavla: ‘Tako dakle više niste tuđinci ni pridošlice, nego sugrađani ste svetih i ukućani Božji’ (Ef 2, 19). Te su riječi bile tada upućene kršćanima u Efezu, no čine se kao da su napisane za nas danas”, primijetio je Papa te nastavio:

“To je proročanstvo Crkve: zajednica koja, unatoč svojim ljudskim ograničenjima, utjelovljuje Božji san, rekao je Papa, prisjećajući se svjedočanstva Mariamie iz Konga, koja je rekla kako je ,puna snova’. Poput tebe”, kazao je Papa, “Bog sanja o svijetu mira u kojem njegova djeca žive kao braća i sestre. Bog to želi, sanja o tomu. Mi smo ti koji to ne želimo.”

Dajući primjer Thamare iz Šri Lanke koja je svjedočila kako ju ljudi često pitaju tko je, Papa je primijetio kako okrutnost migracija nerijetko nas tjera na propitivanje vlastitog identiteta.” I mi nerijetko postavljamo to pitanje, a prečesto se iza toga skrivaju pitanja: ‘Na čijoj si strani?’, ‘Kojoj skupini pripadaš?’” . Ponovno se pozivajući na Thamarine riječi, Papa je kazao kako nismo brojevi, već braća, prijatelji, vjernici. Međutim, kada se nameću interesi skupine, politički interesi, mnogi od nas nesvjesno postanemo robovi.

“Interes”, kazao je Papa, “uvijek robuje, uvijek stvara nove robove. Ljubav je pak ta koja nas čini slobodnima.”

Maccolins iz Kameruna je govorio kako je u životu bio ranjen mržnjom – upravo su to rane proizašle iz nametanja interesa. Podsjećaš nas kako je mržnja zatrovala i odnose među nama kršćanima”, kazao je papa Franjo. To ostavlja dubok i dugotrajan trag, težak je to otrov za ukloniti. Rozh iz Iraka je pak kazao pred prisutnima kako je osoba „na putu“ te se Papa osvrnuo na to kako smo i mi zajednica na putu – putujemo iz konflikta u zajedništvo.

“Na tome putu ne bismo se trebali bojati naših razlika, no trebamo se pribojavati naših zatvorenosti i predrasuda koje nas sprečavaju spriječiti u istinskom susretu s drugim i u zajedničkom hodu. Naš hod prema punom jedinstvu može jedino napredovati u onoj mjeri u kojoj, zajedno, držimo pogled usmjeren na Isusa koji je naš mir, kamen temeljac”, rekao je Papa. Susrećemo upravo Isusa u licima marginaliziranih i odbačenih braća i sestara. U licu migranta koji je prezren, odbačen, zatočen u kavezu… ali je istovremeno to lice migranta koji putuje prema cilju, nadi, većem ljudskom zajedništvu.

“Bog nam na sve ove načine progovara putem naših snova”, rekao je Papa, ističući kako je danas lakše spavati umjesto sanjati, gledati iz daljine. U ovom smo svijetu navikli na kulturu ravnodušnosti.

“No, Bog traži od nas da se ne pomirimo s podijeljenim svijetom, podijeljenim kršćanskim zajednicama, nego da putujemo kroz povijest po nacrtu njegova sna – čovječanstva oslobođenog zidova podjela, neprijateljstava, gdje nema stranaca već samo sugrađana koji su različiti, ali ponosni na tu raznolikost i jedinstvenost koji su Božji dar”, rekao je Papa, ponovivši poziv da Cipar postane „radionicom bratstva“, što će se ostvariti učinkovitim prepoznavanjem dostojanstva svake osobe i u otvorenosti s povjerenjem u Boga. Ako se to ostvari, onda se san može pretočiti u svakodnevno putovanje koje čine konkretni koraci iz konflikta u zajedništvo, iz mržnje u ljubav, iz bijega u susret.

Sveti Otac, javlja Vatican News, zaključio je govor mislima o teškim situacijama u kojima se i dalje nalaze mnogi migranti na putu, koji nisu uspjeli stići do odredišta. “Mi gledamo što se sve događa, a najgore od svega je da smo se na to počeli navikavati. To je ozbiljna bolest, nema lijeka protiv toga”, rekao je Papa te poručio:

“Zgražamo se čitajući o logorima iz prošlog stoljeća, primijetio je, no oni postoje i danas, kazao je, ističući mnoge migrante koji su vraćeni nazad u mjesta gdje su mučeni i orobljeni. Upozorivši na kulturu ravnodušnosti koja je zahvatila mnoge, Papa je izrazio svoju odgovornost da pomogne u otvaranju oči pred ovom stvarnošću. Prisiljena migracija nije turistički običaj”, kazao je, te molio da Gospodin probudi savjest svih nas pred ovim stvarima.

J.Vr.,KT