Papa Franjo je ovogodišnju temu temeljio na tomu da Bog ne napušta svoju djecu nikada; ni u poodmaklim godinama kad su oslabjeli jer on ne gleda vanjštinu (1 Sam 16,7) te je uputio utjehu kako „možemo biti sigurni da će nam biti blizu i u starosti, tim više što je u Bibliji starenje znak blagoslova“.

 Dostojanstvo svakog čovjeka

Iako je u Svetom pismu prisutna sigurnost Božje blizine, nalazi se i strah od napuštenosti, osobito u starosti i trenutcima patnje, što – kako je Papa objasnio – nije proturječje, nego to odražava očitu stvarnost: brojni su danas usamljeni i napušteni, ponekad mjesecima bez kontakta s najmilijima. 

„Mnogo je razloga za tu usamljenost: u mnogim zemljama, posebno onim najsiromašnijim, stariji su sami jer su njihova djeca bila prisiljena emigrirati. Mislim i na mnoga krizna područja: koliko je starijih ljudi prepušteno samima sebi jer muškarci – mlađi i stariji – moraju uzeti pušku u ruke, a žene, posebno majke s malom djecom, napuštaju zemlju kako bi pružile sigurnost djeci. U ratom razorenim gradovima i selima tavore u samoći mnoge starije osobe, jedini znak života u krajevima u kojima kao da vladaju napuštenost i smrt. U drugim dijelovima svijeta, nadalje, u nekim se lokalnim kulturama duboko ukorijenilo pogrješno shvaćanje koje rađa neprijateljstvo prema starijim ljudima. Sumnjiči ih se da se služe vradžbinama kako bi iscrpili životnu snagu mladima, pa se u slučaju prerane smrti, bolesti ili zle kobi mlade osobe, krivnja svaljuje na neku stariju osobu. Protiv tog se mentaliteta valja boriti i iskorijeniti ga“, poručio je Rimski biskup dodajući kako se ta „optužba na račun starijih“ može danas čuti posvuda, a zapravo predstavlja „iskrivljenu percepciju stvarnosti“.  

Naglasio je kako se gorljivi zaziv Gospodinu: „Ne odbaci me u starosti“ (Ps 71,9) možda čini pretjeranim, ali je itekako razumljiv „kad se uzme u obzir da usamljenost i napuštenost starijih ljudi nije ni slučajna ni neizbježna, nego rezultat odluka – političkih, ekonomskih, društvenih i osobnih – koje ne priznaju beskrajno dostojanstvo svakog čovjeka 'bez obzira u kakvom se stanju ili situaciji osoba nalazi' (Deklaracija Dignitas infinita, 1).“

„Neću te ostaviti“

Sveti je Otac potom upozorio kako je razlog usamljenosti u starosti i taj što su danas zajedničke pripadnosti u krizi, a individualnost jača. „Prijelaz s 'mi' na 'ja' kao da je nekako jedan od najjasnijih znakova našeg vremena. Obitelj, koja je prvo i najradikalnije pobijanje ideje da se sami možemo spasiti, jedna je od žrtava te individualističke kulture. Ali kako starimo i snage nas napuštaju, opsjena individualizma, iluzija da nikoga ne trebamo i da možemo živjeti bez veza pokazuju se onim što zapravo jesu (…) To je tužno otkriće do koga mnogi dođu kad već bude prekasno“, zamijetio je poglavar Katoličke Crkve.

Pozvao je stoga da na ovaj Četvrti svjetski dan baka, djedova i starijih osoba „ne propustimo pokazati nježnost starijima u našim obiteljima“. „Posjećujmo one koji su klonuli duhom i više se ne nadaju da je drugačija budućnost moguća. Sebičnom stavu koji vodi u odbacivanje i usamljenost suprotstavimo otvoreno srce i radosno lice onoga koji ima hrabrosti reći: 'Neću te ostaviti!' i izabrati drugačiji put“, potaknuo je na kraju papa Bergoglio.

Inače, papa Franjo je ovaj Dan utemeljio 2021. budući da su bake i djedovi često zaboravljeni, a ipak su oni važna poveznica generacija, prenoseći iskustvo života i vjere na mlade naraštaje. Cilj mu je biti mali, ali dragocjeni znak nade za njih i za cijelu Crkvu.

J.M.,KT