Sveti Otac je naznačio kako postoji korjenita, temeljna rasprava o molitvi, koja proizlazi iz opažanja koja svi dijele: moli se, traži se, ali ponekad se čini kao da molitve nitko ne čuje: ono što se traži – za sebe ili za druge – nije se ostvarilo. „Puno smo puta to iskusili. A ako je razlog zbog kojeg smo molili plemenit (kao što je zagovor za zdravlje bolesne osobe ili za kraj rata), neuslišanje nam se čini skandaloznim (…) Onaj koji je jamčio da će dati dobre stvari djeci koja ga traže (usp. Mt 7,10), zašto ne odgovara na naše molbe? Svi smo to iskusili: molimo, molimo za ozdravljenje prijatelja, mame, tate, a onda umru. Bog nas nije uslišao. To je iskustvo svakoga od nas. Katekizam nam nudi dobar sažetak o tom pitanju. Upozorava nas na rizik neživljenja autentičnog iskustva vjere, već da odnos s Bogom pretvorimo u nešto magično. Molitva nije čarobni štapić. Ona je razgovor, dijalog s Gospodinom. Doista, kad se molimo, možemo upasti u zamku da ne budemo oni koji će služiti Bogu, već oni koji očekuju da On služi nama (usp. br. 2735)“, objasnio je Papa, prenosi laudato.hr.

„Evo onda molitve koja uvijek zahtijeva, koja želi usmjeravati događaje prema našem planu, koja ne priznaje druge projekte osim naših želja. Umjesto toga, Isus je imao veliku mudrost stavljajući u naša usta molitvu Oče naš. To je samo molitva pitanja, kao što znamo, ali su prve koje izgovorimo sve su na Božjoj strani i traže da se ne ostvari naš plan, već Njegova volja prema svijetu. Bolje da to prepustimo Njemu: 'Neka se sveti ime tvoje, dođi kraljevstvo tvoje, neka bude volja tvoja' (Mt 6,9-10). Apostol Pavao podsjeća nas da ni sami ne znamo što trebamo tražiti. Mi molimo za svoje potrebe, za ono što želimo, za ono što trebamo. A Pavao nam kaže da mi ni sami ne znamo što nam je potrebno (…) U molitvi je Bog taj koji nas mora obratiti, a nismo mi ti koji moramo obratiti Boga. Poniznost! Idem moliti, ali Ti, Gospodine, obrati moje srce kako bih tražio ono što mi je potrebno, pomogni mi moliti za ono što je najbolje za moje duhovno zdravlje. Međutim, skandal ostaje: kad ljudi mole iskrena srca, kad traže dobra koja odgovaraju Kraljevstvu Božjem, kad majka moli za svoje bolesno dijete, zašto se ponekad čini da Bog ne sluša? Da bi se odgovorilo na ovo pitanje, mora se mirno razmatrati Evanđelja. Događaji o Isusovu životu prepuni su molitava. Brojni ljudi ranjeni tijelom i duhom mole ga da ozdrave; postoje oni koji mu se mole za prijatelja koji više ne hoda; očevi i majke koji mu dovode bolesne sinove i kćeri. Sve su to molitve natopljene patnjom. To je beskonačan refren koji zaziva: 'Smiluj nam se!'“, posvijestio je papa Bergoglio.

Naznačio je kako je Isusov odgovor ponekad neposredan, dok se u nekim drugim slučajevima odgađa s vremenom. „Izgleda kao da Bog ne odgovara (…) Čini se da čak i molitva koju Isus upućuje Ocu u Getsemanskom vrtu ostaje neuslišana (…) Sin će morati popiti kalež muke do dna. Ali, Velika subota nije posljednje poglavlje, jer treći je dan nedjelja – uskrsnuće. Zlo je gospodar pretposljednjeg dana. Ovo dobro zapamtite: zlo nikad nije gospodar posljednjeg dana, nikad (…) Naučimo biti ponizni u strpljivosti, čekajući Gospodnju milost. Čekati posljednji dan. Puno je puta pretposljednji dan veoma ružan jer su ljudske patnje veoma teške i ružne, ali Gospodin je tu i na kraju On sve rješava“, poručio je na kraju poglavar Katoličke Crkve.

J.P., KT