Kako je decentralizacija "zdrava" kada se vodi čvrstim načelima, središnja je misao brifinga o radu Sinode od poslijepodneva 17. do prijepodneva 18. listopada. .

Uvodnu riječ održao je dr. Paolo Ruffini, prefekt Dikasterija za komunikacije i predsjednik Povjerenstva za informiranje Sinode. Izvješće je potom nastavila Sheila Pires, tajnica Komisije.

S obzirom da su nedavne rasprave bile usredotočene na dio III Instrumentum Laborisa, posvećen "mjestima", dr. Ruffini je istaknuo kako su mnoge intervencije naglasile važnost mjesnih crkava, ističući kako "one ne štete, već služe jedinstvu" jer "jedinstvenost svake od njih" nije prijetnja, već "poseban dar".

Primjer za to su istočne katoličke crkve, čije tradicije moraju biti zaštićene kao "blago cijele sveopće Katoličke crkve" i time "njezin sastavni i nezaobilazni dio".

Slijedom toga, mnogi su ukazivali na potrebu ne samo osiguranja "opstanka", već i "revitalizacije istočnih katoličkih crkava, kako u njihovim sredinama tako i u dijaspori".

Neki su tvrdili da je "u povijesti postojalo shvaćanje jedinstva koje nije bilo sasvim ispravno" i da se Latinska Crkva povremeno ponašala "nepravedno prema istočnim sui iuris Crkvama, smatrajući njihovu teologiju sporednom".

Danas je, međutim, jedan od izazova "redefinirati koncept teritorija", koji "nije samo fizički prostor". Zbog dijaspore "istočni katolici žive na područjima gdje prevladava latinski obred".

Što se tiče široko raspravljanog pitanja slavljenja Uskrsa na isti nadnevak kao i "sestrinske Crkve", Ruffini je istaknuo da je postignut dogovor da se to dogodi sljedeće godine.

No, iz skupštine je proizašao zahtjev za "porukom cijele Sinode da se zatraži stalni zajednički termin".

Decentralizacija iz Rima na periferije bila je tema brojnih razmišljanja tijekom ovih sinodalnih zasjedanja, izazivajući znatiželju novinara tijekom raznih brifinga.

Pires je objasnila da su analizirani kriteriji za definiranje "zdrave decentralizacije", uključujući "blizinu i sakramentalnost".

Male župne zajednice također su naglašene kao "privilegirani prostori za sinodalnu Crkvu".

Za ove zajednice, primijećeno je da digitalno okruženje ima veliku važnost, jer im može pomoći da ostanu povezani, "ne samo virtualno nego i teritorijalno".

Kako je Pires izvijestila, mnogi zahvati poticali su da se „ne bojimo sinodalnosti, jer ona ne slabi različite karizme i službe niti specifičnost mjesta“.

Pozivalo se da se dalje razvija tema župe, gdje „administrativni poslovi guše misionarski entuzijazam, pa moramo razmišljati kreativno“.

Osobito je potrebno „čuti vapaje onih koji trpe, jer se sinodalnost mjesne Crkve“ očituje i u „stvarnostima obilježenim patnjom“.

„Za dobru borbu vjere u sekulariziranim društvima, kako je savjetovao Sv. Pavao, važno je hodati zajedno s laicima. Zdrava decentralizacija Crkve može povećati dimenziju zajedničke odgovornosti među ljudima, uvijek u okviru jedinstva, vjernosti učiteljstvu, crkvenog zajedništva s Petrovim nasljednikom, poštivanja mjesnih Crkava, supsidijarnosti i sinodalnosti“, objasnila je Pires dodajući kako se Evanđelje mora „utjeloviti u svakoj kulturi i svakom mjestu, nastanjujući i jačajući dimenziju zajednice pokreta i novih crkvenih stvarnosti“.

Ova intervencija, koja je dobila glasan pljesak, istaknula je poziv Crkve na „jedinstvo u različitosti“, opisujući je kao „živi organizam s Kristom kao srcem, a ona živi kao tijelo kroz postojanje svojih ljudi“.

Na temu ženskog đakonata, neki su zahvati naglašavali kako Crkva ne smije biti „samo muška“ i kako, iako žene traže da budu uključene u procese donošenja odluka, samo to nije dovoljno.

Ako mladi ljudi kažu „oni su duhovni, ali nisu religiozni“, to bi trebalo potaknuti Crkvu da bude pastir čak i u digitalnim prostorima, gdje mladići i djevojke provode svoje vrijeme i komuniciraju.

Zaključujući, Ruffini je najavio da će se istoga dana poslijepodne, uz sastanke radnih skupina, održati sjednica Komisije za kanonsko pravo i još jedan od SECAM-a, simpozija biskupskih konferencija Afrike i Madagaskara, koji ima zadaću teološko-pastoralnog razlučivanja o poligamiji.

Sljedeći tjedan bit će odlučujući u raspravama o nacrtu konačnog dokumenta, kojem će, kako je izjavio kardinal Mario Grech, trebati pristupiti u ozračju intenzivne molitve.

„Iz tog razloga, zasjedanje u ponedjeljak započet će u 8:30 h zavjetnom misom Duhu Svetomu na oltaru Stolice u bazilici Sv. Petra“, dodao je Ruffini, prenosi Vatican News.

Od Mediterana do Afrike i Latinske Amerike, zemljopisno udaljene regije ujedinjuju slični izazovi i zajednička želja za njihovim rješavanjem.

Ovo je bila zajednička nit koja je povezivala intervencije i kasnija pitanja postavljena sudionicima brifinga.

Prvi je govorio kardinal Jean-Marc Aveline iz Marseillea u Francuskoj. Istaknuo je svoju ulogu u koordiniranju nastojanja Crkve na području Sredozemlja, poslanje koje mu je povjerio papa Franjo.

Kardinal je iscrtao vremenski okvir svog angažmana, koji je započeo 2020. s 40-ak biskupa i nastavio se kroz druge susrete, uključujući i onaj u rujnu 2023., kada je Sveti Otac izrazio želju da nastavi, koordinira i podupre ovo djelo.

Težište je uglavnom bilo na slušanju poteškoća različitih crkvenih zajednica. „Mediteran nije samo tema za proučavanje“, rekao je Aveline, „već regija u kojoj se odvijaju dramatični scenariji: ratovi, kršenja slobode, korupcija, da ne spominjemo migracije, za koje su stvorene namjenske mreže podrške.“

„Moramo razumjeti kako Crkva može pridonijeti naporima za pravdu i mir u ovoj regiji“, naglasio je Aveline, podsjetivši na svoj prijedlog moguće Sinode posvećene Mediteranu.

Zatim je kardinal Luis José Rueda Aparicio iz Bogote, Kolumbija, govorio o iskustvima vjere u svojoj zemlji i diljem Latinske Amerike, „mladog kontinenta“ s „i patnjom i nadom“.

„Mjesna Crkva nastoji njegovati duhovnost sve bližu siromašnima, a siromaštvo je problem koji se pogoršava ne samo migracijom prema Sjevernoj Americi, već i problemima vezanim uz trgovinu drogom. U ovom izazovnom kontekstu Crkva se uspjela ujediniti i pronaći načine kako pristupiti stvarnosti, nastojeći je promatrati očima vjere i nade, kazao je, uz ostalo, kard. Aparicio iznoseći mišljenje kako je rezultat konkretna prisutnost Kraljevstva, usmjerena na širenje kako bi se postigla cjelovita evangelizacija na cijelom kontinentu.

Kardinal Stephen Ameyu Martin Mulla, nadbiskup Jube, Južni Sudan, govorio je o izazovima s kojima se suočava njegova zemlja i susjedni Sudan. Rekao je da je narod Južnog Sudana vodio rat u potrazi za slobodom, samo da bi i dalje bio daleko od mira, mučen mnogim neriješenim pitanjima.

Iako je izaslanstvo na visokoj razini koje se s papom Franjom sastalo 2018. pokrenulo temu o tome da mirovni sporazumi potpisani u Južnom Sudanu i dalje su samo djelomično provedeni, od tada se malo toga promijenilo, čak i nakon Papina posjeta toj afričkoj zemlji.

Zbog toga, kako je nadbiskup kazao, vjeruje da sinodalni dijalog može riješiti društvena i politička pitanja s kojima se suočavaju.

Još jedna pošast koja pogađa naciju je globalno zatopljenje. Kardinal Mulla naveo je grad Bentiu koji je sada potpuno poplavljen zbog obilnih kiša u Južnom Sudanu.

U svijetu koji je sve više povezan, prema nadbiskupu Jube, nitko ne može reći da takvi problemi nemaju nikakve veze s njima.

Na kraju, biskup Luis Marín De San Martín, augustinac i podtajnik Glavnog tajništva Sinode i član Povjerenstva za informiranje, osvrnuo se na izazove s kojima se svijet suočava, kao što je istaknuto u prethodnim izlaganjima.

Objasnio je kako Sinoda odgovara na ta pitanja, njegujući otvorenu Crkvu s jasnim jezikom koji je sposoban odgovoriti na probleme današnjice.

Biskup je identificirao četiri temeljna stupa na kojima Crkva mora stajati: ona mora biti usredotočena na Krista, bratska, uključiva i dinamična .

„Kad bismo samo mogli podijeliti naš entuzijazam u svijetu punom kriza“, rekao je.

U međuvremenu su sinodske rasprave većinom usredotočene na nekoliko dihotomija: sinodalnost i osluškivanje znakova vremena, jedinstvo i različitost, središte i periferije. Posljednji poziv podtajnika je dijeliti entuzijazam u svijetu punom kriza.

Tijekom brifinga za novinare dan je uobičajeni prostor za pitanja novinara. Govoreći o provedbi koncepta „jedinstva u različitosti“, kardinal Rueda Aparicio istaknuo je da se taj koncept već odražava u „novom i inovativnom stilu Sinode“, gdje je prisutnost članica Sinode najvidljiviji znak „novosti i napredak.“

Govoreći onima koji zahtijevaju hitne odgovore od Sinode, biskup Marín de San Martín to je usporedio sa samom kršćanskom vjerom: „To je iskustvo Krista. Ako ga ne živimo, nikada ga nećemo u potpunosti shvatiti“, objasnio je.

Ipak, biskup augustinac je istaknuo kako cijeli sinodalni proces ne smije ostati apstraktan, nego se „ukorijeniti u stvarnosti“. U tom kontekstu, župe ostaju ključne kao „primarne zajednice“.

Završni dokument

Sudionici su također upitani o raspravama o ulozi i ovlasti biskupa. „O tome se opširno raspravljalo“, priznao je kolumbijski kardinal, citirajući uvjerenje Sv. Ivana XXIII. da polog vjere ostaje „uvijek isti“, ali se „mora prilagoditi svakoj situaciji“.

Nadbiskup Bogote također se dotaknuo poteškoća s kojima se suočava njegova zemlja, uključujući „otrovnu polarizaciju“, koja je uzrokovala da zajednice sa sličnim pogledima postanu „neprijatelji“ jedne drugima.

Kardinal Aveline potom je ponudio neke uvide u izradu završnog dokumenta Sinode ističući kako njegova komisija za sintezu ima za cilj „osigurati da se predloženi tekst za glasovanje ne udalji previše od mišljenja izraženih tijekom ovih tjedana rada“.

J.M., KT