Njemačka

Sjećanje na velikog humanitarca p. Konrada Hubera


Veliki humanitarac p. Konrad Huber bio je redovnik misionar Srca Isusova koji je preminuo 18. ožujka te je pokopan na Blagovijest, 25. ožujka u njemačkom Birkenecku. Poznat je u Crkvi u Hrvata jer je od 1995. prolazio ovim prostorima čineći samo dobro…

P. Konrad Huber rođen je 27. svibnja 1942. u Erdingu i odrastao je sa šestero braće i sestara u svom rodnom gradu Reisenu. Nakon osnovne škole u Eittingu, u dobi od 12 godina upisao je gimnaziju koju su vodili Misionari Srca Isusova u Salzburgu. Nakon mature 1963. odlučio se pridružiti njihovoj redovničkoj zajednici i započeo je novicijat u Steinerskirchenu. Sljedeće godine položio je zavjete, a njegov je put zatim vodio na studij teologije na Sveučilištu u Innsbrucku. Svoj je cilj postati svećenikom ostvario 26. srpnja 1970. ređenjem u samostanskoj crkvi u Birkenecku.

Svoje djelovanje započeo je u Caritasovu domu za socijalno ugrožene mlade u Steyru u Austriji, gdje je tri godine radio kao odgajatelj i učitelj vjeronauka. Zatim se preselio u Birkeneck gdje se bavio pastoralom za mlade, što je postalo njegovo životno djelo kojemu je posvetio 40 godina svoga života.

Također, i akcije pomoći Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj bile su mu na srcu. Tako je tijekom 30 godina - od 1995. - organizirao oko 260 kamiona s donacijama za ove zemlje. Vatrogasna postrojba Trnovec Bartolovecki u Štefanecu proglasila ga je počasnim članom. Za svoju iznimnu predanost odlikovan je Saveznim križem za zasluge.
Posebno je suosjećao s trpećim ljudima, osobito onima pogođenima ratom. Trag njegovih dobročinstava dubok je u Crkvi u Hrvata. S autoprijevoznikom Vladom Puklekom organizirao je na stotine humanitarnih transporta tegljačima prema Hercegovini, pa onda prema Bosni. Surađivao je s Humanitarnom udrugom Sveti Josip radnik u Domanovićima. Bio je zaljubljenik u sveto, u Isusov križ, u svete slike. Prikupljao ih je u Njemačkoj i donosio u razorene kuće, darivao ih obiteljima uz blagoslov da im budu životni pomoćnici. U više obnovljenih crkava stoje kipovi svetaca, svete slike, te svetohraništa koje je prevezao i bezuvjetno darivao kao i sve drugo: namještaj, hranu, odjeću, razna ortopedska pomagala... Posebno je darivao JZU "Specijalnu bolnicu za hroničnu psihijatriju" u Modriči te Dom za stare i iznemogle osobe Domanovići.

Zajednice sestara Služavki Maloga Isusa imale su mnogo puta, kako kažu, milost ugostiti ga na njegovim putovanjima. „Nosio je vidno rabljeni Misal i slavili smo sveta otajstva, a nakon euharistije bi pitao: 'A možemo li sada posjetiti neku obitelj s djecom?' U kombiju je uvijek imao bijelih čokolada i lopti za nogomet, rukomet... To mu je bio omiljeni darak svakom djetetu. Vjerujem kako je dobrota koju je živio i darivao svojevrsno posijano sjeme i kako niče u dušama svih koji su ga susretali i poznavali“, stoji u sjećanju s. Admirate Lučić, SMI na p. Konrada, objavljenom na ssmi.hr.

Nažalost, ove mu je godine dijagnosticirana teška, neizlječiva bolest pluća, od koje je preminuo 18. ožujka u bolnici Erding. Sprovod mu je bio 25. ožujka, nakon čega je ukopan na groblju Waldfriedhof u Birkenecku.

J.P., KT