Njemačka
sub, 28. ožujka 2026. 11:32
Veliki humanitarac p. Konrad Huber bio je redovnik misionar Srca Isusova koji je preminuo 18. ožujka te je pokopan na Blagovijest, 25. ožujka u njemačkom Birkenecku. Poznat je u Crkvi u Hrvata jer je od 1995. prolazio ovim prostorima čineći samo dobro…
P. Konrad Huber rođen je 27. svibnja 1942. u Erdingu i odrastao je sa šestero braće i sestara u svom rodnom gradu Reisenu. Nakon osnovne škole u Eittingu, u dobi od 12 godina upisao je gimnaziju koju su vodili Misionari Srca Isusova u Salzburgu. Nakon mature 1963. odlučio se pridružiti njihovoj redovničkoj zajednici i započeo je novicijat u Steinerskirchenu. Sljedeće godine položio je zavjete, a njegov je put zatim vodio na studij teologije na Sveučilištu u Innsbrucku. Svoj je cilj postati svećenikom ostvario 26. srpnja 1970. ređenjem u samostanskoj crkvi u Birkenecku.
Svoje djelovanje započeo je u Caritasovu domu za socijalno ugrožene mlade u Steyru u Austriji, gdje je tri godine radio kao odgajatelj i učitelj vjeronauka. Zatim se preselio u Birkeneck gdje se bavio pastoralom za mlade, što je postalo njegovo životno djelo kojemu je posvetio 40 godina svoga života.
Također, i akcije pomoći Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj bile su mu na srcu. Tako je tijekom 30 godina - od 1995. - organizirao oko 260 kamiona s donacijama za ove zemlje. Vatrogasna postrojba Trnovec Bartolovecki u Štefanecu proglasila ga je počasnim članom. Za svoju iznimnu predanost odlikovan je Saveznim križem za zasluge.
Posebno je suosjećao s trpećim ljudima, osobito onima pogođenima ratom. Trag njegovih dobročinstava dubok je u Crkvi u Hrvata. S autoprijevoznikom Vladom Puklekom organizirao je na stotine humanitarnih transporta tegljačima prema Hercegovini, pa onda prema Bosni. Surađivao je s Humanitarnom udrugom Sveti Josip radnik u Domanovićima. Bio je zaljubljenik u sveto, u Isusov križ, u svete slike. Prikupljao ih je u Njemačkoj i donosio u razorene kuće, darivao ih obiteljima uz blagoslov da im budu životni pomoćnici. U više obnovljenih crkava stoje kipovi svetaca, svete slike, te svetohraništa koje je prevezao i bezuvjetno darivao kao i sve drugo: namještaj, hranu, odjeću, razna ortopedska pomagala... Posebno je darivao JZU "Specijalnu bolnicu za hroničnu psihijatriju" u Modriči te Dom za stare i iznemogle osobe Domanovići.
Zajednice sestara Služavki Maloga Isusa imale su mnogo puta, kako kažu, milost ugostiti ga na njegovim putovanjima. „Nosio je vidno rabljeni Misal i slavili smo sveta otajstva, a nakon euharistije bi pitao: 'A možemo li sada posjetiti neku obitelj s djecom?' U kombiju je uvijek imao bijelih čokolada i lopti za nogomet, rukomet... To mu je bio omiljeni darak svakom djetetu. Vjerujem kako je dobrota koju je živio i darivao svojevrsno posijano sjeme i kako niče u dušama svih koji su ga susretali i poznavali“, stoji u sjećanju s. Admirate Lučić, SMI na p. Konrada, objavljenom na ssmi.hr.
Nažalost, ove mu je godine dijagnosticirana teška, neizlječiva bolest pluća, od koje je preminuo 18. ožujka u bolnici Erding. Sprovod mu je bio 25. ožujka, nakon čega je ukopan na groblju Waldfriedhof u Birkenecku.
J.P., KT