Sport je sredstvo ljudske i kršćanske formacije

Jubilej sporta


Na svetkovinu Presvetoga Trojstva, 15. lipnja, u bazilici Sv. Petra u Vatikanu, papa Leon XIV. predvodio je misno slavlje povodom Jubileja sporta.

Foto: Vatican Media

Foto: Vatican Media

Događaj je okupio tisuće vrhunskih sportaša, olimpijaca i paraolimpijaca, predstavnika međunarodnih sportskih organizacija, sportskih akademika i pastoralnih djelatnika uključenih u svijet sporta, a kojima je Papa govorio o sportu kao dragocjenom sredstvu ljudske i kršćanske formacije jer uči suradnji i vrijednosti konkretnog zajedništva.

Ples uzajamne ljubavi

Sveti je Otac podsjetio na jednostavan i svijetao primjer života Piera Giorgia Frassatija, zaštitnika sportaša, koji će 7. rujna biti proglašen svetim, te na riječi pape Pavla VI. o doprinosu koji sport daje donošenjem mira i nade društvu razorenom ratom.

Papa je povezao Presveto Trojstvo i sport. Objasnio je kako spoj Trojstva i sporta nije baš uobičajen, ali nije ni neprimjeren. Naime, kako ja kazao, svaka dobra ljudska djelatnost u sebi nosi odraz Božje ljepote, a sport zasigurno spada među njih. „Uostalom, Bog nije statičan ili zatvoren u sebe. On je zajedništvo, živa veza između Oca, Sina i Duha Svetoga, koja se otvara čovječanstvu i svijetu. Teologija tu stvarnost naziva perihoreza, što znači ples uzajamne ljubavi“, kazao je Rimski biskup, prenosi Vatican News.

Spomenuo je kako crkveni oci idu tako daleko da govore o Deus ludens – Bogu koji se igra. „Zato nam sport može pomoći susresti Trojstvenog Boga: jer traži pokret 'ja' prema drugomu – doduše vanjski, ali prije svega unutarnji“, dodao je Papa naglasivši kako se bez toga, sport svodi na jalovo natjecanje egoizama.

Prisjetio se i Sv. Ivana Pavla II. koji je rekao kako je „sport radost življenja, igra, slavlje i, kao takav, treba biti vrednovan kroz ponovno otkrivanje njegove besplatnosti, sposobnosti da stvara veze prijateljstva, potiče dijalog i otvorenost jednih prema drugima“.

Posebna misija

Posebice je zatim istaknuo tri aspekta koji sport danas čine dragocjenim sredstvom ljudskog i kršćanskog odgoja. „Prvo, u društvu obilježenom osamljenošću, gdje je prenaglašeni individualizam pomaknuo težište s 'mi' na 'ja', zanemarujući drugoga, sport – osobito momčadski – uči vrijednosti suradnje, zajedničkog hoda, tog dijeljenja koje, kao što smo rekli, leži u samom srcu Božjeg života. Može tako postati važnim sredstvom pomirenja i susreta: među narodima, u zajednicama, školama i na radnim mjestima, pa i unutar obitelji.

Drugo, u sve digitaliziranijem društvu u kojem tehnologija, iako zbližava udaljene, često udaljuje one koji su blizu, sport vrednuje konkretnost zajedničkog bivanja i protiv napasti bijega u virtualne svjetove, pomaže održati zdrav dodir s prirodom i stvarnim životom.

Treće, u natjecateljskom društvu gdje se čini da zaslužuju živjeti samo jaki i pobjednici, sport također uči kako gubiti, suočavajući čovjeka – u umijeću poraza – s jednom od najdubljih istina o njegovu stanju: s krhkošću, ograničenošću i nesavršenošću. Prvaci nisu nepogrešivi strojevi, nego muškarci i žene koji, čak i kada padnu, pronađu hrabrost ponovno ustati“, posvijetio je Papa poručujući sportašima kako im Crkva povjerava prelijepu misiju: „da u svojim aktivnostima budete odraz ljubavi Trojstvenoga Boga – na vlastito dobro i na dobro vaše braće i sestara. Dopustite da vas ta misija zahvati s oduševljenjem: kao sportaše, kao trenere, kao zajednice i kao obitelji.“

J.M., KT