Budimpešta

Sveta misa uz 82. obljetnicu Donskog proboja 1943.


Na 82. obljetnicu Donskog proboja 1943. vojni ordinarij Mađarske mons. Tibor Berta služio je, 12. siječnja, misu zadušnicu uz vojne počasti za vojnike 2. kraljevske mađarske vojske, u crkvi Uznesenja BDM (Mátyás) u budimskom dvorcu.

FOTO: Magyar Kurír

FOTO: Magyar Kurír

Na pontifikalnoj misi sudjelovao je uz ostale i general pukovnik Gábor Böröndi, načelnik mađarskih oružanih snaga.

„Zapamtite, čak i ako vas kraljevi ili moćnici pokrenu, samo ste vi odgovorni za svoju dušu. Kada stanete pred Boga, nećete moći reći da ste postupali po tuđem nalogu ili da vrlina nije bila put za vas.“ Citatom iz filma Kraljevstvo nebesko svoju je komemorativnu propovijed, kako piše Magyar Kurír, započeo mons. Tibor Berta, brigadni general, koji je posvijestio i razlog okupljanja.

Pomirenjem do mira

„Danas je, već više od 30 godina, poseban dan za mađarsku vojsku. Dana 12. siječnja prisjećamo se naših predaka koji su poginuli u krvavim bitkama na Donskim ratištima na prijelazu iz 1942. u 1943. Svi su oni svoj časni i herojski stav upisali u povijest nacije“, kazao je biskup te dodao: „Poštujući vojničku prisegu i zapovijedi, vojnici su se pokorno uputili prema rijeci Don. Mislili su da štite svoju obitelj i svoju državu. Bilo je mnogo među njima koji su uspjeli zadržati svoje dostojanstvo usred zločina i pokazati vojničku vrlinu drugarstva.“

Voji ordinarij Mađarske mons. Tibor Berta

Objasnio je kako su tijekom nekoliko desetljeća koliko je Mađarska bila pod izravnim sovjetskim utjecajem, sjećanje na 2. mađarsku armiju održavale samo ožalošćene obitelji.

„Svima nam je poznato da se nakon Drugog svjetskog rata nije ispunila želja 'nikada više rata'. Od tada smo svjedoci strašnih sukoba koji uzrokuju patnju milijuna. Stoga, kada se sjećamo naših predaka, ne možemo zaboraviti na pomirenje, jer samo kroz to se može stvoriti mir koji može donijeti istinsko ozdravljenje kroz pravdu i praštajuće milosrđe“, poručio je mons. Berta te istaknuo: „Pravdu mogu stvarati oni ljudi koji ugađaju Bogu; koji se ne boje svakidašnjih djela ljubavi; koji kidaju okove ropstva laži i ohole umišljenosti. Oni su ti koji odolijevaju agresivnosti tipičnoj za današnje doba; koji mogu odbaciti slike neprijatelja koje se pojavljuju u huškanjima i koji se mogu izdići iznad iskušenja narcisoidne samopromocije i superiorne arogancije. Oni koji su uvijek otvoreni za dijalog, koji u drugom čovjeku prepoznaju lice koje nosi sliku i priliku Božju, bit će mirotvorci.“

„U ovoj svetoj misi zamolimo našeg nebeskog Oca da, unatoč svojim slabostima, budemo među njima, te tako budemo hodočasnici nade, pomažući i podupirući jedni druge u Svetoj godini 2025. koju je proglasio papa Franjo“, potaknuo je vojni ordinarij Mađarske.

Liturgijsko pjevanje predvodio je Orkestar zrakoplovstva iz Veszprema. Nakon zadušnice program komemoracije nastavljen je prigodnom molitvom i obraćanjima ispred katedrale, koja je i mađarska krunidbena crkva.

Krvava bitka koja je označila prekretnicu rata

Inače, Donski proboj je bitka u okviru borbi oko Staljingrada, u kojima su na strani njemačke sudjelovale i talijanske, rumunjske i mađarske snage. Na inzistiranje Njemačke u zimu i proljeće 1942. Mađarska je vlada nevoljko udovoljila zahtjevu te svoju 2. armija poslala u Sovjetski Savez između travnja i lipnja 1942. Odmah po dolasku pridružili su se ofenzivnim operacijama njemačkih trupa i do sredine ljeta stigli do rijeke Don. Nakon žestokih sukoba, Sovjeti su uspjeli zadržati svoj mostobran na zapadnoj obali Dona u blizini Uriva i Shchuchye. Tijekom zime, mađarske trupe su raspoređene za obranu, a njihova glavna zadaća bila je osigurati bok njemačkim postrojbama koje su napredovale prema Staljingradu. Nakon okruženja njemačke 6. armije kod Staljingrada, sovjetske trupe pokrenule su nove napade na drugim dijelovima bojišnice.

S dva preostala mostobrana na Donu Sovjeti su krenuli 12. siječnja 1943. i vrlo brzo probili obrambene položaje slabo opremljenih i brojčano inferiornijih mađarskih postrojbi. Nakon kratkog oklijevanja, vrhovni zapovjednik 2. mađarske armije general Gusztáv Jányi, odlučio je razmjestiti jedinu moguću pričuvu, takozvanu Cramerovu skupinu. Međutim, ovaj protunapad nije dao značajnije rezultate i do 18. siječnja 1943. sve su mađarske postrojbe napustile crtu Dona. Sveukupno, 2. mađarska armija izgubila je između 100 i 120 tisuća ljudi, a posljednje preostale postrojbe vraćene su kući u travnju i svibnju 1943.

KT