Tako je Sveti Otac podsjetio kako je 8. prosinca 1870. Bl. Pio IX. proglasio Sv. Josipa zaštitnikom sveopće Crkve – 150 godina nakon toga događaja obilježava se posebna godina posvećena Sv. Josipu, te je Papa u apostolskom pismu Patris corde sabrao neka razmišljanja o njegovu liku. „Nikada kao danas, u ovom vremenu obilježenom globalnom krizom u raznim pogledima, on nam može biti podrška, utjeha i vodilja (…) U Bibliji ima više od 10 ličnosti koje nose ime Josip. Najvažniji od njih je sin Jakova i Rahele, koji kroz razne peripetije od roba postaje druga najvažnija osoba u Egiptu nakon faraona. Ime Josip na hebrejskom znači 'Bog umnaža, Bog daje rasti'. To je želja, blagoslov utemeljen na pouzdanju u Božju providnost, a posebno se odnosi na plodnost i rast djece. Upravo nam ovo ime otkriva bitan vid ličnosti Josipa iz Nazareta“, objasnio je poglavar Katoličke Crkve, te progovorio o zaručniku Blažene Djevice Marije, prenosi IKA.

Kazao je kako je on čovjek pun vjere u Boga, u njegovu providnost. „Svaki njegov čin o kojemu pripovijeda Evanđelje vođen je sigurnošću da Bog 'daje rasti', da Bog 'povećava', da Bog 'pridodaje', odnosno da Bog svojom brižnom providnošću daje da se njegov naum spasenja nastavlja ostvarivati. I u tome je Josip iz Nazareta vrlo sličan Josipu iz Egipta. I glavne zemljopisne odrednice koje se odnose na Josipa: Betlehem i Nazaret, igraju važnu ulogu u razumijevanju njegovog lika (…) Betlehem se u Bibliji spominje više puta, još od Knjige Postanka. Uz Betlehem je vezana također priča o Ruti i Noemi, ispripovijedana u maloj, ali predivnoj Knjizi o Ruti. Ruta je rodila sina po imenu Obed, od kojeg se rodio Jišaj, otac kralja Davida. A upravo od Davidovih potomaka potječe Josip, zakoniti Isusov otac (…) Sin Božji ne bira Jeruzalem za mjesto svog utjelovljenja, već Betlehem i Nazaret, dva sela na periferiji, daleko od svake vreve i moćnika toga doba“, naznačio je papa Franjo.

„Gospodin djeluje uvijek potajno na periferijama, pa i na periferijama naše duše, na periferijama duše, osjećaja, možda osjećaja kojih se stidimo; ali Gospodin je tamo da nam pomogne gurati dalje. Gospodin se nastavlja očitovati na periferijama, bilo geografskim bilo egzistencijalnim. Na poseban način Isus traži grešnike, ulazi u njihove domove, razgovara s njima, poziva ih na obraćenje (…) U tome pogledu tadašnje se društvo nije u mnogočemu razlikovalo od našeg. I danas postoji središte i periferija. A Crkva zna da je pozvana naviještati Radosnu vijest počinjući od periferija. Josip (…) podsjeća Crkvu da usmjeri svoj pogled na ono što svijet namjerno zanemaruje. Josip nas danas tome uči: 'Ne gledati toliko stvari koje svijet hvali, gledaj zakutke, gledaj sjene, gledaj periferije, ono što svijet ne želi' (…) Molimo ga da nas zagovara kako bi se cijela Crkva povratila ovaj pogled, sposobnost razlučivanja, tu sposobnost vrednovanja onog bitnog. Ponovno krenimo od Betlehema, ponovno krenimo od Nazareta“, poručio je papa Bergoglio uputivši na kraju poruku svima koji žive „na najviše zaboravljenim zemljopisnim periferijama svijeta ili koji žive u situacijama egzistencijalne marginaliziranosti“ da u Sv. Josipu nađu svjedoka i zaštitnika u kojega se mogu ugledati.

Nakon kateheze podsjetio je kako se u Italiji obilježava prvi Nacionalni dan molitve za žrtve i preživjele zlostavljanja, koji priređuje Biskupska konferencija, izrazivši nadu kako će ta inicijativa biti prilika za razmišljanje, osvješćivanje i molitvu kako bi se poduprlo putove ljudskog i duhovnog oporavka žrtava.

J.P., KT