Zaravan Taçi Tolu, zaštićeno područje na timorskoj obali, udaljeno manje od 10 kilometara od glavnoga grada Dílija, 1989. posjetio je i Sv. Ivan Pavao II. tijekom svog putovanja u ovu zemlju.

Riječima: „Dijete nam se rodilo, sina dobismo“ (Iz 9,5)“, papa Franjo je započeo svoju propovijed španjolskom jeziku, ponavljajući riječi proroka Izaije naviještene u prvom čitanju: u prosperitetnom trenutku za Jeruzalem, ali i u trenutku velike moralne dekadencije, Bog obasjava svojim spasonosnim svjetlom kroz dar sina. „Rođenje djeteta sjajan je trenutak radosti i slavlja, koji katkada u nama pobuđuje dobre želje da se obnovimo u dobru, da se vratimo čistoći i jednostavnosti. Pred novorođenčetom i najtvrđe se srce zagrije i ispuni nježnošću. Bog nam je blizu kroz dijete, Bog postaje dijete, i to ne samo da nas zadivi i dirne, nego i da nas otvori Očevoj ljubavi i dade da nas On oblikuje kako bi mogao liječiti naše rane, ublažiti naša neslaganja, uvesti red u naše postojanje“, posvijestio je.

Učiniti se malenima kako bismo činili velike stvari
Ističući radosnu prisutnost brojne djece u ovoj mladoj zemlji jugoistočne Azije, Sveti Otac je napomenuo da samo postajući djeca dopuštamo Božje djelovanje u nama, „poput Marije, koju danas častimo kao Kraljicu, odnosno kao majku Kralja koji se želio roditi malen, postati naš brat“, objasnio je pozivajući se na evanđeoski odlomak iz Lukina Evanđelja koji je bio pročitan na portugalskom jeziku.

„Marija (...) je izabrala ostati malena cijeli život, činiti se sve manjom, služeći, moleći, nestajući kako bi napravila mjesta za Isusa, čak i onda kada ju je to mnogo stajalo“, istaknuo je poglavar Katoličke Crkve te potaknuo da se ne bojimo biti maleni pred Bogom i jedni pred drugima, izgubiti svoj život, darovati svoje vrijeme, preispitati svoje programe, razmotriti svoje projekte, ne da bismo ih umanjili, nego kako bismo ih učinili još ljepšima kroz darivanje sebe i prihvaćanje drugih.

Ljubav i milosrđe
Prema Papinim riječima sve to vrlo dobro simboliziraju dva tradicionalna nakita ove zemlje –  Kaibauk i Belak. „Prvi prikazuje rogove bizona i svjetlost sunca, a stavlja se kao ukras na čelo ili na vrh kuće. On govori o Božjoj snazi i toplini, a može predstavljati Božju moć koja daje život podsjećajući nas da  svjetlom Riječi Gospodnje i snagom njegove milosti i mi možemo ​​svojim odlukama i djelima surađivati u velikom planu otkupljenja. Komplementaran Kaibauku je Belak koji se nosi na prsima, a odnosi se na nježnu mjesečevu svjetlost i nježnost majke, i ono što dotakne čini svijetlim istom svjetlošću koju prima od Boga. Kaibauk i Belak, snaga i nježnost Oca i Majke: tako Gospodin očituje svoju kraljevsku vlast, sazdanu od ljubavi i milosrđa.

Stoga molimo zajedno, u ovoj euharistiji, svatko od nas, kao žene i muškarci, kao Crkva, kao društvo, da znamo u svijetu odražavati snažno i nježno svjetlo Boga ljubavi“, potaknuo je papa Franjo.

Miris sandalovine i evanđelje
Na kraju euharistijskoga slavlja, nadbiskup Dílija kard. Virgílio do Carmo da Silva, spomenuo se posjeta pape Ivana Pavla II. koji je – kako je rekao – označio odlučujući korak za naš proces samoodređenja. „Danas prisutnost pape Franje označava temeljni korak u procesu izgradnje zemlje, njezinog identiteta i kulture. U prošlosti je istraživače i moreplovce na otok Timor privlačio miris sandalovine, koji se u određenom trenutku povijesti susreo s mirisom evanđelja, koji traje do danas zahvaljujući kontinuiranom zauzimanju misionara“, kazao je kard. Da Silva.

Papa se potom kratko osvrnuo na njegove riječi primjećujući kako sandalovina ima dobar miris, ali najbolja stvar koju Timor ima jest njegov narod. „Ne mogu zaboraviti one ljude duž cesta, s njihovom djecom. Koliko djece imate! Najbolja stvar koju narod ima je osmijeh njegove djece, a narod koji svoju djecu uči smiješiti se narod je koji ima budućnost“, poručio je Sveti Otac, prenosi Vatican News.

J.P., KT